Postanak 47 - Biblija Stari i Novi zavjet

Jakov pred faraonom

¹ I Josip ode pa obavijesti faraona govoreći: „Moj otac i braća moja dođoše iz zemlje Kanaan s ovcama, govedima i cijelom imovinom svojom; i eno ih u zemlji Gošen!”

² I uzevši petericu između svoje braće predstavi ih faraonu.

³ I faraon upita braću njegovu: „Čime se bavite? A oni odgovoriše faraonu: ‘Tvoje sluge su stočari, kako bijahu i očevi naši.’

⁴ I još rekoše faraonu: ‘Došli smo da u ovoj zemlji boravimo, jer sluge tvoje nemaju pašnjaka za stoku; tako teško glad mori zemlju kanaansku. Sada bi sluge tvoje rado ostale u zemlji gošenskoj.’”

⁵ Tad faraon reče Josipu: „Braća tvoja i otac tvoj dođoše tebi;

⁶ zemlja egipatska je za te otvorena. Smjesti oca svoga i braću svoju na najbolja mjesta u zemlji! Neka žive u zemlji Gošen. A ako znaš među njima ljude čestite, onda im povjeri moja stada!”

⁷ I Josip uvede oca svoga Jakova i predstavi ga faraonu. I Jakov blagoslovi faraona.

⁸ A faraon ga upita: „Koliko ti je godina?”

⁹ A Jakov reče faraonu: „Sto i trideset godina je života mog na zemlji; teške su mi bile godine života i malo ih je, ni blizu nisu brojne kao godine očeva mojih, u danima boravka njihovog na zemlji.”

¹⁰ I Jakov blagoslovi faraona i udalji od njega.

¹¹ I Josip dodijeli ocu i braći svojoj ognjišta, dade im zemlje u Egiptu, u najboljem dijelu, u području Ramzesovu, kako je faraon naredio.

¹² I Josip je hranom snabdijevao oca svoga, braću i sve ukućane, sve do najmlađeg.

Josip i glad

¹³ Ali u čitavoj zemlji ne bijaše hljeba, jer glad bijaše vrlo velika. I zemlja Egipat bijaše napaćena glađu isto koliko i zemlja Kanaan.

¹⁴ Josip skupi sav novac koji se nađe u zemljama Egipat i Kanaan, za žito koje je valjalo kupiti. Potom Josip odnese novac u kuću faraonovu.

¹⁵ A kad nestade novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj dođoše svi Egipćani Josipu te mu rekoše: „Daj nam hljeba! Zašto da umiremo na tvoje oči zato što nema novca?”

¹⁶ I Josip im odvrati: „Dovedite stoku svoju, pa ću vam ga dati u zamjenu za stoku, kad novaca više nema!”

¹⁷ Tad dovedoše stoku svoju Josipu. I Josip im je davao hljeba za konje, ovce, goveda i magarce i tako ih izdržavao hljebom te godine u zamjenu za svu stoku njihovu.

¹⁸ Kad minu ova godina, oni druge godine opet dođu njemu pa kažu: „Nećemo da krijemo od gospodara. Novaca više nemamo, a sva je stoka kod gospodara, ništa ne preostade za tebe osim tijela naših i njiva!

¹⁹ Zašto da umiremo pred očima tvojim? Kupi nas i polja naša za hljeb, da mi i polja naša budemo faraonu na raspolaganju! I žita nam daj da živimo i da ne umremo, te da zemlja ne ostane pusta!”

²⁰ Tako Josip kupi svu obradivu zemlju egipatsku za faraona, jer su svi Egipćani prodali svoja polja zbog ljute gladi što ih je morila; i tako zemlja postade faraonovo vlasništvo.

²¹ A narod učini slugama od jednog kraja Egipta do drugoga.

²² Samo polja od svećenika nije kupovao; jer su svećenici primali redovne plaće od faraona te su se hranili od plaća koji im je faraon davao. Zato nisu morali prodavati svoja imanja.

²³ I Josip reče narodu: „Danas sam vas i zemlju vašu kupio u ime faraonovo; evo vam sjemena, pa obrađujte zemlju!

²⁴ Ali ćete od žetve petinu davati faraonu, a četiri dijela neka ostaju vama da polja svoja sijete i da izdržavate sebe i svoje porodice; da hrana bude djeci vašoj.”

²⁵ Tad oni rekoše: „Živote si nam spasio! Zahvalni smo što možemo biti sluge faraonove!”

²⁶ Tad Josip uredi zakon za obradivu zemlju, koji je takav do dana-današnjeg: da petina žetve pripada faraonu; samo polja svećenika nisu vlasništvo faraona.

²⁷ I Izrael je živio u zemlji Egipat, u pokrajini gošenskoj, i uzmu je u vlasništvo svoje, plodni bijahu pa se silno razmnožiše.

²⁸ I Jakov je živio još sedamnaest godina u zemlji egipatskoj. Životni vijek Jakovov je iznosio stotinu četrdeset i sedam godina.

²⁹ Ali kad dođe vrijeme i Izrael predosjeti smrt svoju, pozva svoga sina Josipa i reče mu: „Ako sam milost stekao u očima tvojim, onda ruku položi pod bedro moje i iskaži mi ljubav i odanost. Ne sahranjuj me u zemlji egipatskoj!

³⁰ Htio bih kod očeva svojih počivati. Zato me odnesi iz Egipta i sahrani u njihovoj grobnici!” A on odgovori: „Učinit ću kako kažeš!”

³¹ Ali ovaj reče: „Zakuni se!” Tad mu se zakle. I Izrael se previ preko uzglavlja kreveta svoga.