Postanak 34 - Biblija Stari i Novi zavjet

Osramoćena Dina

¹ Ali Dina, Leina kćer, koju je rodila Jakovu izađe da vidi kćerke ove zemlje.

² A kada je vidio Šekem, sin hevitskog plemića Hamora, on silom leže s njom.

³ I duša mu se priljubila uz Dinu, kćerku Jakovovu, zaljubio se nju i nastojao je pridobiti.

⁴ I Šekem reče ocu svome Hamoru: „Ovu mi djevojku uzmi za ženu!”

⁵ Jakov je pak spoznao da su mu kćer Dinu obeščastili. Ali šutio je sve dok mu se sinovi ne vratiše s polja sa stokom.

⁶ I Hamor, otac Šekemov, dođe Jakovu kako bi s njim razgovarao.

⁷ Ali kad se Jakovovi sinovi sa polja vratiše i za ovo čuše, bijahu jako ljutiti i bijesni jer je nepravda učinjena Izraelu time što su legli s Jakovljevom kćeri, i što smjeli učiniti

⁸ Hamor je razgovarao s njima te im rekao: „Mom sinu Šekemu je stalo do vaše kćeri, dajte mu je za ženu.

⁹ Brakove s nama sklapajte. Dajite nam vaše kćeri, a i vi uzmite naše kćeri!

¹⁰ Ostanite kod nas, neka je zemlja za vas otvorena, naselite se, trgujte i stječite imovinu!”

¹¹ I Šekem reče njenom ocu i braći njenoj: „Pustite da milost nađem u vašim očima, dat ću vam sve što od mene tražite!

¹² Od mene možete tražiti vjenčanih darova koliko vam volja, ja ću vam dati koliko zatražite, samo mi dajte djevojku za ženu!”

¹³ Tad Jakovljevi sinovi lukavo odgovoriše Šekemu i ocu njegovom, jer su sestru njihovu Dinu obeščastili.

¹⁴ „Ne možemo to učiniti, ne možemo svoju sestru dati neobrezanom čovjeku, jer bi to za nas bila sramota.

¹⁵ Samo bismo vam pod jednim uvjetom mogli ispuniti želju, da budete kao mi, tako što ćete sve muškarce obrezati!

¹⁶ Tada ćemo vam dati svoje kćeri i tada ćemo uzimati vaše kćeri, i s vama živjeti kao jedan narod.

¹⁷ Ako nas ne želite poslušati, i ako se nećete obrezati, onda ćemo uzeti naše kćeri i otići!”

¹⁸ Ponuda se njihova dopade Hamoru i sinu njegovom Šekemu.

¹⁹ I mladić nije oklijevao da ovo učini, jer mu se dopala Jakovljeva kći, a bio je najugledniji u domu oca svoga.

²⁰ Kada Hamor i njegov sin Šekem dođoše na kapije svoga grada, poručiše stanovnicima:

²¹ „Ovi nam ljudi žele dobro, neka žive u zemlji i neka trguju! Jer u zemlji ima dovoljno mjesta za njih. Želimo kćeri njihove za žene uzimati i njima davati naše kćeri.

²² Samo traže od nas, da bi živjeli s nama i bili jedan narod, da sve muške obrezujemo, onako kako su oni obrezani.

²³ Stada njihova, njihova imovina, i stoka sva će naša biti. Hajdemo da im ispunimo zahtjev kako bi kod nas ostali!”

²⁴ Tada svi koji su na kapijama grada ulazili i izlazili poslušaju Hamora i sina njegova Šekema, i svi se obrežu, svi koji na kapijama grada ulaziše i izlaziše.

²⁵ Desi se, međutim, trećega dana, dok su još bili u bolovima, da dva Jakovljeva sina Simeon i Levi, Dinina braća, uzmu mačeve i iznenada jurnu u grad i poubijaju sve muškarce.

²⁶ Pogube Hamora i njegova sina Šekema oštrinom svojih mačeva i povedu Dinu iz doma Šekemova i odu.

²⁷ Sinovi Jakovljevi dođu među pobijene i opljačkaju grad, jer su im sestru obeščastili.

²⁸ Uzmu ovce njihove, goveda i magarce i sve što je bilo u gradu i na poljima,

²⁹ čitavo njihovo bogatstvo; svu im djecu i žene zarobe i opljačkaju sve što je bilo po kućama.

³⁰ A Jakov reče Simeonu i Leviju: „Nesreću mi donijeste time i omrznuste me među narodima zemlje ove, Kanaanacima i Perižanima. Imam malo muškaraca; mogu se protiv mene ujediniti i pobijediti me, pa me uništiti s domom mojim!”

³¹ A oni odgovore: „Zar da sa sestrom našom postupaju kao s kakvom bludnicom?”