Postanak 32 - Biblija Stari i Novi zavjet

Jakov se sprema za susret sa Ezavom

¹ Jakov pak pođe svojim putem: tad ga sretoše anđeli Gospodnji.

² I kada ih Jakov ugleda reče: „Ovo je Božiji tabor!” I dade tom mjestu ime Mahanajim.

³ I Jakov posla svoje glasnike bratu Ezavu u zemlji Seir, u područje Edom.

⁴ Naredi im: „Ovako ćete reći mom gospodaru Ezavu: ‘Ovako reče tvoj sluga Jakov: Bio sam kod Labana u tuđini i do sada sam boravio kod njega,

⁵ i stekao sam goveda, magarce i ovce, služavke i sluge; i sada šaljem glasnike da obavijeste moga gospodara, da milost nađem u očima njegovim!’”

⁶ I glasnici se vrate Jakovu i kažu mu: „Došli smo bratu tvome Ezavu; on ti je već pošao u susret i sa sobom vodi četiri stotine muškaraca!”

⁷ Tad se Jakov silno uplaši i zabrinu. I on razdvoji ljude što su bili kod njega, i ovce, goveda i kamile u dva tabora,

⁸ jer on pomisli: „Ako Ezav napadne jedan tabor te ga razruši, onaj drugi bi se mogao spasiti!”

⁹ I Jakov reče: „O Bože moga oca Abrahama i Bože oca mog Isaka, Gospode, koji si mi kazao: ‘Vrati se ponovo u svoju zemlju, porodici svojoj, Ja ću ti milost činiti!’

¹⁰ Suviše sam mali za svu milost i vjernost koju si darovao slugi svome. Jer imao sam samo štap kada sam prešao Jordan, a sada sam postao dva tabora.

¹¹ Izbavi me iz ruku brata moga, iz ruke Ezava, jer se bojim, mogao bi doći i pogubiti mene, i majke zajedno sa djecom!

¹² A Ti si rekao: ‘Zaista ti želim dobro činiti i tvoje potomstvo učiniti kao pijesak morski, koji se izbrojiti ne može zbog množine.’”

¹³ I on noć provede tamo, i uze od onoga što je stekao te spremi poklon za brata Ezava:

¹⁴ dvjesta koza, dvadeset jaraca, dvjesta ovaca, dvadeset ovnova,

¹⁵ trideset kamila dojilja s mladuncima, četrdeset krava sa deset teladi, dvadeset magarica s deset magaraca.

¹⁶ I on ih preda u ruke svojih sluga, svako stado posebno, te im reče: „Pođite ispred mene i ostavite mjesta između stada.”

¹⁷ I on naredi prvom: „Kada sretneš brata moga Ezava i kada te upita: ‘Kome pripadaš i gdje si krenuo? I čija je stoka koju goniš?’

¹⁸ ti reci: ‘Tvome slugi Jakovu! To je poklon koji šalje svome gospodaru Ezavu. Evo, on sam dolazi za nama!’”

¹⁹ Isto tako naredi drugom, trećem, i svima ostalim koji su išli za stadom, i reče: „Tako ćete pričati sa Ezavom, kada ga sretnete;

²⁰ i trebate reći: ‘Gle, tvoj sluga Jakov dolazi za nama!’” Jakov je mislio: „Odobrovoljnit ću ga poklonima koji idu ispred mene, onda ću mu lice vidjeti. Možda me pogleda blagonaklono!”

²¹ I pokloni pođoše ispred njega, a on ostade te noći u taboru.

Borba s Bogom

²² Još iste noći ustade i uze svoje dvije žene i služavke, i svojih jedanaestero djece, i prevede ih preko plićaka Jabok

²³ On ih povede i prevede preko rijeke i prenese i ostalo što je imao.

²⁴ Jakov ostade sam. Tad se jedan čovjek hrvao s njim sve do jutarnjeg rumenila.

²⁵ I kada je ovaj shvatio da ga ne može svladati, ugane mu bedro kraj zgloba. Tako Jakov iščaši kuk dok su se hrvali.

²⁶ I čovjek reče: „Pusti me, jer sviće!” Jakov odvrati: „Neću te pustiti dok me ne blagosloviš!”

²⁷ Tad ga upita: „Kako se zoveš?” On odgovori: „Jakov!”

²⁸ Tad mu on odvrati: „Neka ime tvoje nije više Jakov nego Izrael, jer si se borio s Bogom i ljudima, te pobijedio!”

²⁹ Jakov ga pak upita govoreći: „Kako je Tvoje ime?” Ali on odgovori: „Zašto pitaš za moje ime?” I tu ga blagoslovi.

³⁰ Jakov to mjesto nazove Penuel, jer reče: „Boga vidjeh licem u lice, i živ ostadoh.”

³¹ I sunce bijaše ogranulo kada je prolazio kraj Penuela, hramajući zbog kuka.

³² Zato sinovi Izraela još ni danas ne jedu tetivu kuka koja se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev zglob bedreni bio iščašen u kuku.