Postanak 2 - Biblija Stari i Novi zavjet

Sedmi dan, Bog se odmara

¹ Tako budu dovršena nebesa i zemlja sa svom svojom vojskom.

² I do sedmog dana Bog dovrši djelo koje načini. I sedmog se dana odmarao od cijelog djela koje je stvorio.

³ I Bog blagoslovi sedmi dan i posveti, jer se tad odmarao od sveg svoga djela koje učini.

⁴ Ovo je povijest nebesa i zemlje, što postaše u vremenima kad ih je Gospod Bog načinio.

Čovjek u raju

⁵ Kad još ne bijaše izrasla ni jedna slamka na zemlji, niti bilo koja biljka na polju, jer Gospod Bog još ne bijaše pustio da kiša padne na zemlju, niti je bilo ljudi da zemlju obrađuju,

⁶ a magla se nadvijala nad zemljom i vlažila svu površinu zemaljsku.

⁷ Tad Gospod Bog stvori čovjeka od praha zemaljskog i dah života mu udahnu u nozdrve, i tako čovjek posta živo biće.

⁸ I Gospod Bog zasadi jedan vrt u Edenu, na istoku, i čovjeka kojeg je stvorio postavi tamo.

⁹ I Gospod Bog načini da izraste mnoštvo stabala iz zemlje, ljupka izgleda a dobra za hranu, i stablo života usred vrta i stablo spoznaje dobra i zla.

¹⁰ Rijeka je izvirala iz Edena da navodnjava vrt; tu se dijelila na četiri glavna toka.

¹¹ Prvi se zove Pišon; to je onaj što teče oko čitave zemlje havilske u kojoj ima zlata.

¹² I zlato ove zemlje je dobro; odatle dolaze bdelija i oniks.

¹³ Drugi tok se zove Gihon, on teče oko cijele zemlje Kuš.

¹⁴ Treći tok se zove Tigris, to je onaj što teče istočno od Ašura. A četvrti tok je Eufrat.

¹⁵ I Gospod Bog uze čovjeka i postavi ga u edenski vrt da bi ga obrađivao i čuvao.

¹⁶ I Gospod Bog naredi čovjeku: „Sa svakog stabla smiješ jesti,

¹⁷ ali sa stabla spoznaje dobra i zla ti je zabranjeno jesti; jer onog dana kada okusiš njegov plod zasigurno ćeš umrijeti!”

¹⁸ I Gospod Bog reče: „Nije dobro da čovjek bude sam: želim mu stvoriti odgovarajuću pomoćnicu!”

¹⁹ I Gospod Bog dovede sve životinje polja i sve ptice nebeske koje je od zemlje stvorio, čovjeku, da vidi kako će ih zvati. I onako kako čovjek nazove živa bića, tako će se zvati.

²⁰ Tad čovjek svoj stoci i svakoj ptici nebeskoj te životinjama polja nadjene ime; ali za čovjeka se ne nađe pomoćnice koja će mu odgovarati.

²¹ Tad Gospod Bog pusti da dubok san padne na čovjeka i dok je spavao izvadi mu jedno rebro a ranu zatvori mesom.

²² I Gospod Bog oblikova rebro, što ga je čovjeku izvadio, te od njega načini ženu i dovede je njemu.

²³ Tad reče čovjek: „To je napokon kost moje kosti i meso moga mesa! Neka se zove žena; jer od čovjeka je uzeta!”

²⁴ Zbog toga će čovjek napuštati majku svoju i oca da prione uz ženu i da budu jedno tijelo.

²⁵ I oboje bijahu goli, čovjek i žena njegova, i ne stidješe se.