Postanak 19 - Biblija Stari i Novi zavjet

Bog spašava Lota

¹ I dva anđela stigoše predvečer u Sodomu. Lot je pak sjedio u Sodomi ispod kapija. Kada ih je spazio, pođe im u susret te im se nakloni licem k zemlji

² pa reče: „Gle, gospodo! Svratite u kuću sluge svoga, ostanite da noćite i noge operete: potom možete ujutro rano ustati i poći svojim putem!” A oni rekoše: „Ne! Noć ćemo provesti vani.”

³ A on ih je uporno navraćao. Tad svratiše k njemu i uđoše u kuću. On im je spremio jelo, ispekao pogaču, te oni jedoše.

⁴ Ali prije no što legoše, opkoliše muškarci grada kuću, svi ljudi Sodome, mladi i stari, iz svih dijelova grada,

⁵ te povikaše Lotu: „Gdje su muškarci koji dođoše večeras tebi? Izvedi ih da s njima općimo!”

⁶ Tad Lot izađe k njima i zatvori vrata za sobom,

⁷ pa im reče: „Ah, braćo, ne griješite!

⁸ Gle, ja imam dvije kćeri koje još nisu poznale muškarca, njih ću vam izvesti da s njima činite ono što smatrate dobrim u očima svojim; samo ovim muškarcima ne činite ništa, jer oni dođoše pod zaklon moga krova!”

⁹ A oni odvrate: „Odstupi! Jedini tuđinac ovdje i želi izigravati sudiju! Sad ćemo s tobom postupiti gore nego s njima!” I oni silno navališe na Lota i pokušaše vrata razbiti.

¹⁰ Tad ona dvojica ispružiše ruke te uvukoše Lota u kuću i zatvoriše vrata.

¹¹ A ljude pred kućom zaslijepiše, stare i mlade, tako da se umoriše tražeći vrata.

¹² A ova dvojica upitaše Lota: „Imaš li još koga ovdje? Sinove ili kćeri? Sve ih izvedi iz grada!

¹³ Jer ćemo ovo mjesto uništiti, jer je tužba i povika o njima velika pred Gospodom; i Gospod nas je poslao da uništimo ovo mjesto!”

¹⁴ Tad Lot izađe i kaza svojim budućim zetovima: „Ustajte, pođite iz ovog mjesta; jer će Gospod uništiti ovaj grad!” Ali u očima svojih zetova izgledaše da on zbija šalu.

¹⁵ Kada se pojavi jutarnja rumen, navališe anđeli na Lota i rekoše: „Pođi, uzmi ženu svoju i obje kćeri koje su ovdje, da ne stradaš u kazni ovog grada!”

¹⁶ A on poče oklijevati. Oni ga uzeše za ruke, njegovu ženu i kćeri njegove, jer ih je Gospod naumio poštedjeti. Izvedoše ih i ostaviše ispred grada.

¹⁷ Kad ih izvedoše jedan reče: „Spasi svoju dušu! I ne gledaj natrag, ne zadržavaj se okolo! Bježi u brda da ne nastradaš!”

¹⁸ Ali Lot odgovori: „Ah ne, Gospode!

¹⁹ Gle, Tvoj sluga u očima Tvojim nađe milost i veliko si mi milosrđe pružio time što si mi dušu sačuvao u životu. Ali se u brdima ne mogu spasiti; nevolja bi me mogla stići da poginem.

²⁰ Gle, onaj grad tamo je tako blizu i tako mali, mogao bih pobjeći tamo. Ah, dopusti da tamo pobjegnem! Zbilja je malen? Samo da mi duša ostane u životu!”

²¹ Tad mu On odgovori: „Gle, i u ovoj sam te stvari poslušao, i neću uništiti grad o kojem govoriš.

²² Požuri, tamo se spasi: jer ništa ne mogu učiniti dok tamo ne stigneš!” – Zbog toga se taj grad zove Soar.

Bog uništava Sodomu

²³ I sunce izađe nad zemljom kad Lot stiže u Soar.

²⁴ Tad Gospod pusti sa nebesa da plamen i sumpor padaju na Sodomu i Gomoru,

²⁵ i On uništi gradove i čitavu okolinu, sve stanovnike i sve što je na zemlji raslo.

²⁶ A Lotova žena išavši iza njega pogleda unazad, tad se pretvori u stup soli.

²⁷ A Abraham pođe u rano jutro na mjesto gdje je stajao pred Gospodom.

²⁸ I on pogleda nadolje, na Sodomu i Gomoru i na svu zemlju u okolini, te dobro razgleda i vidje kako se dim diže sa zemlje kao iz kakve peći.

²⁹ Kada je Gospod uništavao gradove u dolini, prisjetio se Abrahama i izveo Lota prije propasti iz mjesta u kojim je živio.

Lot i njegove kćeri

³⁰ I Lot ode iz Soara naviše i osta sa kćerima u brdima, jer se plašio ostati u Soaru. Živio je sa svojim kćerima u pećini.

³¹ Tad starija reče mlađoj: „Naš otac je star i nema više muškaraca na zemlji da legnu s nama, kao što je običaj u svijetu cijelom.

³² Hajde onda, da ocu damo vina da se napije pa da uz njega legnemo, kako bismo sačuvale njegovo potomstvo!”

³³ Tako iste noći dadoše ocu da pije vina. I starija leže sa ocem svojim, i on je ne prepozna, ne znade ni kada je legla ni kada je ustala.

³⁴ Ujutro starija reče mlađoj: „Gle, jučer sam legla sa našim ocem; napijmo ga i noćas vinom, pa da ti pođeš i legneš s njime, kako bi imale njegovo potomstvo.”

³⁵ Tako i te noći oca napiše vinom. I mlađa pođe i leže s njim, i on je ne prepozna, ne znade ni kada je legla ni kada je ustala.

³⁶ Tako obje Lotove kćeri ostanu trudne s ocem.

³⁷ I starija rodi sina, nazva ga Moab. On je praotac današnjih Moabaca.

³⁸ Mlađa također rodi sina, nazva ga Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.