Postanak 17 - Biblija Stari i Novi zavjet

Božiji savez s Abramom, obrezivanje

¹ Kada je Abram imao devedeset i devet godina, ukaza mu se Gospod i reče: „Ja sam Bog, Svemogući. Koračaj ispred Mene i budi besprijekoran!

² Da savez sklopim s tobom i razmnožim te preko mjera svih.”

³ Abram pade ničice dok je Gospod govorio dalje:

⁴ „Gle, Ja sam taj koji je u savezu s tobom; i postat ćeš otac naroda mnogih.

⁵ Zato se više nećeš zvati Abram nego neka je Abraham tvoje ime; jer sam te učinio ocem mnogih naroda.

⁶ I učinit ću te jako plodnim i narodima ću te načiniti, i kraljevi će od tebe poteći.

⁷ I savez Svoj ću sklopiti između tebe i Mene, i s potomcima tvojim, s koljena na koljeno kao savez vječan, da budem Bog tvoj i tvoga potomstva poslije tebe.

⁸ I tebi i potomcima tvojim za sva vremena dajem zemlju u koju si se doselio, naime onu u kojoj si tuđinac, svu zemlju Kanaan, i Ja ću biti njen Bog.”

⁹ I Bog je dalje govorio Abrahamu: „Zato sada čuvaj Moj savez, ti i potomci tvoji s tobom, s koljena na koljeno!

¹⁰ Ovo je Moj zavjet koji trebate čuvati, između Mene i vas i potomstva vašeg poslije vas: Svako muško među vama treba biti obrezano.

¹¹ I obrezujte meso vaših kožica. To neka je znak saveza između Mene i vas.

¹² Neka se obrezuje svaki vas muški potomak kad navrši osam dana, bez obzira da li je u domu rođen ili za novac kupljen od tuđinca koji nije tvoj potomak.

¹³ Ko se u domu tvome rodi ili bude novcem kupljen, neka se obavezno obreže. Neka je tako Moj savez na vašem mesu, savez vječiti.

¹⁴ A neobrezan čovjek, čovjek koji nije obrezan na mesu svoje kožice, neka se odstrani iz svoga roda, jer je prekršio Moj savez!”

Obećanje Isakova rođenja

¹⁵ I Bog poruči Abrahamu: „Ženu svoju više ne zovi Saraja. Zovi je imenom Sara.

¹⁶ Blagosloviti je želim i od nje ti želim pokloniti sina. Blagoslovit ću je, i od nje će narodi postati i kraljevi nad narodima će od nje poteći.”

¹⁷ Tad Abraham pade ničice te se nasmija u svome srcu: „Zar stogodišnjaku da se rodi dijete? Zar da Sara, kojoj je devedeset godina, rodi?”

¹⁸ I Abraham reče Bogu: „Ah, da Išmael živi ispred tebe!”

¹⁹ Tad Bog reče: „Ne, nego će ti Sara, tvoja žena, roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isak: jer s njim želim sklopiti savez, kao vječni savez, za potomstvo njegovo.

²⁰ A za Išmaela sam te također uslišio. Gle, silno sam ga blagoslovio. Plodnim ću ga učiniti i mnogo razmnožiti. On će začeti dvanaest plemića, i načinit ću ga narodom velikim.

²¹ Ali savez Svoj ću sa Isakom sklopiti, njega će ti Sara roditi sljedeće godine u ovo vrijeme!”

²² I kada je završio besjedu Gospod odstupi od Abrahama.

²³ Tada Abraham uze svoga sina Išmaela i sve u domu rođene sluge, i sve koje je za novac kupio, sve što bijaše muško u domu njegovom, i istog dana obreza meso njihovih kožica, kako mu je Gospod naredio.

²⁴ I Abrahamu je bilo devedeset i devet godina kada obreza meso svoje kožice.

²⁵ Išmael, sin njegov, imao je trinaest godina kada ga obrezaše.

²⁶ Istoga dana se obrezaše Abraham i Išmael;

²⁷ i s njim se obreza sve što je bilo muško u njegovoj kući, rođeno u domu ili novcem kupljeno.