Pon. zakon 5 - Biblija Stari i Novi zavjet

Ponavljanje deset Božijih zapovijedi

¹ I Mojsije sazva cijeli Izrael te im poruči: Počuj, o Izraele, odredbe i zakone koje ušima tvojim danas zborim; čuvajte ih i naučite kako biste ih izvršavali!

² Gospod, Bog naš, sklopi savez s nama na Horebu.

³ Nije ga sklopio sa očevima našim već sa svima nama koji smo danas ovdje živi i zdravi.

⁴ Licem u lice je Gospod na brdu s vama razgovarao iz plamena.

⁵ U to vrijeme stajah između Gospoda i vas da riječi Gospodnje objavim, jer plašili ste se plamena i niste se popeli na brdo. A On reče:

⁶ „Ja sam Gospod, vaš Bog, koji vas je iz Egipta, iz kuće ropstva izveo.

⁷ Nemoj imati drugih Bogova uza Me.

⁸ Nemoj sebi praviti lika rezana niti slike kakve, bilo onoga što je na nebu ili onoga što je na zemlji, niti onoga što je u vodama ili pod zemljom.

⁹ Ne moli im se i ne služi im! Jer Ja, Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran koji grijehe očeva snalazi kod sinova, do trećeg i četvrtog koljena onih što me preziru,

¹⁰ a koji milost pruža hiljadama koji me ljube i drže zapovijedi Moje.

¹¹ Ne uzimaj zalud ime Gospodnje, ime Boga tvoga, jer Gospod neće ostaviti nekažnjena onoga ko Mu ime uzalud izgovara.

¹² Dana se subotnjeg sjećaj i drži ga onako kako ti je Gospod, Bog tvoj, zapovjedio.

¹³ Šest dana radi i poslove svoje obavljaj,

¹⁴ ali sedmog dana je subota Gospodnja, Boga tvoga, tada se posla ostavi, ne radite ni ti, ni sinovi tvoji, ni kćeri, ni sluge, ni služavke, ni tvoj bik, niti magarac, ni stoka nit tuđinac koji živi unutar kapija tvojih – da odmarajte sluge tvoje, služavke tvoje i ti.

¹⁵ Jer prisjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te Gospod, tvoj Bog, izveo odatle moćnom rukom i ispruženom desnicom. Stoga ti je Gospod, tvoj Bog, zapovjedio da svetkuješ subotu.

¹⁶ Poštuj majku i oca svoga, kako ti je Gospod, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo i dobro živiš u zemlji koju ti je Gospod, Bog tvoj, darovao!

¹⁷ Ne ubij!

¹⁸ Ne čini preljubu!

¹⁹ Ne kradi!

²⁰ Ne svjedoči lažno o bližnjem svome!

²¹ Ne priželjkuj ženu bližnjeg svoga! Ne žudi za domom njegovim, ne priželjkuj zemlju njegovu, ni slugu niti služavku, nit govedo ili magare njegovo, ništa što njemu pripada!”

²² Ove riječi izgovori Gospod cijeloj vašoj zajednici na brdu, iz plamena, oblaka i tmine, silnim glasom, ništa na to ne dodavši. I uklesa ih na dvije kamene ploče pa ih predade meni.

²³ I desi se kada ste začuli glas iz tame, a gora plamtjela ognjem, da mi pristupiste, svi poglavari i starješine,

²⁴ pa mi rekoste: „Gle, Gospod, Bog naš, nam dopusti da vidimo Njegovu slavu i veličinu, i čusmo Njegov glas iz plamena; danas vidjesmo da Bog razgovara s ljudima i da oni ostanu živi.

²⁵ I zašto bi sada umirali? Jer će nas ova silna vatra progutati! Ako glas Gospoda, našeg Boga, i dalje budemo slušali, svi ćemo pomrijeti!

²⁶ Jer ko bi od svih bića mogao čuti glas Boga živoga iz plamena, poput nas, a ipak ostati živ?

²⁷ Primakni se i slušaj sve što će Gospod, Bog naš, reći; i sve nam prenesi što će ti Gospod, Bog naš, poručiti; i mi ćemo to poslušati i izvršiti!”

²⁸ A kada Gospod ču riječi vaše besjede, što mi ih kazaste, pa reče: „Čuo sam besjedu i riječi koje narod ovaj iznese. I sve je pravo što kazaše.

²⁹ O kada bi uvijek imali takvo srce, da Me se plaše i da se uvijek pridržavaju Mojih zapovijedi, da njih i djecu njihovu snađe dobro dovijeka.

³⁰ Pođi i poruči im: Vratite se u svoje šatore!

³¹ No ti ostani ovdje kraj Mene da ti sve zapovijedi, odredbe i zakone kažem, da ih podučiš njima i da ih izvršavaju u onoj zemlji koju im dajem u baštinu!”

³² Te pazite sada i činite onako kako je Gospod, Bog vaš, naredio; ne odstupajte od toga ni lijevo ni desno,

³³ nego idite putem koji vam je Gospod, Bog vaš, odredio da biste živjeli, i da bi vas dobro našlo, da dugo ostanete u zemlji koju ćete baštiniti.