Pon. zakon 2 - Biblija Stari i Novi zavjet

Godine u pustinji

¹ Zatim se okrenusmo i pođosmo u pustinju koja je na putu k Crvenom moru, onako kako mi je Gospod naredio; i dugo kružismo oko brda Seir.

² I Gospod mi poruči govoreći:

³ „Dovoljno ste se dugo kružili oko ovog brda. Krenite na sjever!

⁴ A narodu ovako poruči: Proputujte kroz područje braće vaše, sinova Ezavovih, koji žive u Seiru, i oni će vas se plašiti, ali budite oprezni;

⁵ ne započinjite nikakve svađe s njima, jer vam od njihove zemlje neću dati ni pedalj; jer sam goru Seir Ezavu u vlasništvo dao!

⁶ Hranu novcem kupujte od njih, da imate šta jesti i vodu za piće od njih novcem kupujte.”

⁷ Gospod, Bog tvoj, te je blagoslovio u svim djelima ruku tvojih. Pazio je na te u tvojim lutanjima kroz ovu ogromnu pustinju; i Gospod, tvoj Bog je ovih četrdeset godina bio uz tebe; ničega ti nije nedostajalo.

⁸ Tako prođosmo kraj braće svoje, sinova Ezavovih, što u Seiru borave, cestom kroz Arabu, od Elata do Esion Gebera. Onda okrenusmo i pođosmo prema pustinji Moab.

⁹ Potom mi Gospod poruči: „Ne napadaj Moapce i ne upuštaj se s njima u boj, jer od njihove ti zemlje u vlasništvo ništa neću dati. Ar dadoh Lotovim sinovima kao baštinu.

¹⁰ Ranije su tu živjeli Emijci. Bio je to moćan i brojan narod, visoka stasa kao Anakovi sinovi.

¹¹ I njih su ubrajali u Refaimce kao i Anakove sinove, a Moapci ih nazivahu Emijcima.

¹² U Seiru su nekada živjeli Horijci, ali su im Ezavovi sinovi oduzeli imanja, i rastjerali ih ispred sebe te se naselili na njihova mjesta, kao što je učinio Izrael sa zemljom koju mu dodijeli Gospod.

¹³ A sada pođite i prijeđite preko potoka Zereda!” Tad prijeđosmo potok Zered.

¹⁴ I putovali smo od Kadeš Barnee do prelaska preko potoka Zereda trideset i osam godina, dok se ne iskorijeni čitavo pokoljenje ratnika iz tabora; onako kako se Gospod zakleo.

¹⁵ I ruka se Gospodnja protiv njih okrenula i iz tabora ih istrebljivala, sve dok ih nije posve nestalo.

¹⁶ I desi se, kada su svi ratnici iz naroda pomrli,

¹⁷ da mi Gospod kaže:

¹⁸ „Danas ćeš prijeći granicu Maoaba kod Ara,

¹⁹ i približiti se sinovima Amonovim. Ne zameći boja i ne ratuj s njima, jer ti od sinova Amonovih neću dati zemlje. Darovao sam je Lotovim sinovima kao baštinu.

²⁰ I za nju kažu da je zemlja refaimska, i nekoć su tu živjeli divovi. Njih su Amonci zvali Zamzumijcima.

²¹ To bijaše silan i brojan narod, kao Emijci. A Gospod ih istrijebi i rastjera sa imanja pred njima kako biste zauzeli njihova mjesta.

²² Onako kako je učinio i s Ezavovim sinovima, koji su u Seiru živjeli, tako što je pred njima istrijebio Horijce. Rastjeraše ih sa njihovih imanja i naseliše se na njihova mjesta gdje žive do dana današnjeg.

²³ I Avijce, koji su živjeli u naseljima sve do Gaze, Kaftorci, koji dođoše iz Kaftora istrijebiše i naseliše se u njihova mjesta.

²⁴ Te pođi sada i prijeđi rijeku Arnon! Gle, ja sam Sihona, kralja Hešbona, Amorejca, predao sa zemljom njegovom u tvoje ruke. Idi i zauzimaj zemlju i ratuj protiv njega!

²⁵ Od danas ću strah i trepet pred tobom ulijevati narodu pod čitavim nebom, tako da će se tresti i preplašit čim čuju za tebe!”

Pobjeda nad kraljem Sihonom

²⁶ „Tad poslah glasnike iz pustinje Kedemot Sihonu, kralju hešbonskom, s porukom mira, rekoh:

²⁷ ‘Htio bih kroz tvoju zemlju proći. Ići ću samo putem; neću skretati ni lijevo niti desno.

²⁸ Hranu ćeš mi za novac prodavati, da imam šta jesti, i pitku vodu ćeš mi za novac davati. Pusti me da pješice prođem,

²⁹ kao što su mi sinovi Ezavovi dopustili, oni što žive u Seiru, te Moapci, koji borave u Aru, samo da dođem preko Jordana u zemlju koju nam Gospod, Bog naš, želi darovati!’

³⁰ Ali Sihon, kralj Hešbona, nam ne dade da prođemo kroz njegovu zemlju; jer Gospod, Bog tvoj, stvrdnu njegov duh i skameni njegovo srce, te ga predade u tvoje ruke, gdje je i danas.

³¹ I Gospod mi reče: ‘Gle, počeo sam predavati Sihona i zemlju njegovu tebi; počni je zauzimati, da ti zemlja njegova bude baština!’

³² I Sihon se postroji protiv nas kod Jahasa sa čitavim narodom svojim.

³³ Ali Gospod, Bog naš, ga predade u naše ruke i mi ga potukosmo i sinove njegove i narod čitav.

³⁴ I tad osvojismo sve njegove gradove, i predadosmo ih uništenju, svaki grad, sve muškarce, žene i djecu; niko ne ostade živ.

³⁵ Zadržasmo samo stoku kao plijen iz gradova koje osvojismo.

³⁶ Od Aroera, što je na obali rijeke Arnon, preko grada u dolini, sve do Gileada, nijedan grad ne bijaše previše tvrd; Gospod, Bog naš, nam ih sve predade u ruke.

³⁷ Ali zemlji Amorejaca se nisi približavao, niti cijelom području uz obalu rijeke Jabok, niti gradovima u brdima, bilo čemu što nam je Gospod, Bog naš, zabranio.”