Pon. zakon 1 - Biblija Stari i Novi zavjet

Mojsije podsjeća Izrael na prijeđeni put

¹ Ovo su Mojsijeve riječi koje uputi Izraelu s onu stranu Jordana, u pustinji, u Arabi prema Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba.

² Jedanaest je dana hoda iz Horeba preko uzvisine Seira do Kadeš Barnee.

³ I desi se četrdesete godine, jedanaestog dana, da Mojsije počne besjediti svim Izraelovim sinovima, onako kako mu je Gospod naredio;

⁴ nakon njegove pobjede nad Sihonom, kraljem amorejskim, koji je živio u Hešbonu, i bašanskog kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju.

⁵ Na drugoj strani Jordana, u zemlji Moab, Mojsije poče tumačiti i izlagati ovaj zakon, govoreći:

⁶ „Gospod, Bog naš, obratio nam se na gori Horeb govoreći: ‘Dosta ste boravili na ovoj gori!

⁷ Krenite i idite u gorje Amorejaca i njihovim susjedima u Arabi, na visoravnima, u Šefeli i Negebu, i na obali mora, u zemlju Kanaan i u Libanon, do velike rijeke Eufrata!

⁸ Gle, vama sam namijenio zemlju koja je pred vama; uđite i zauzmite tu zemlju.’ Gospod se zakleo očevima Abrahamu, Isaku i Jakovu, da će je njima i potomcima njihovim darovati!”

⁹ Ali ja vam tada rekoh: „Ne mogu vas sam nositi,

¹⁰ jer vas je Gospod, Bog vaš, umnožio i gle, danas vas je kao zvijezda nebeskih.

¹¹ Neka vas Gospod, Bog otaca vaših, umnoži još hiljadu puta više i neka vas blagoslovi, kako je i obećao!

¹² No kako da sam nosim vaše breme, vaš teret i nesuglasice?

¹³ Izaberite iz plemena vaših mudre i iskusne muškarce, da vam ih kao poglavare postavim!”

¹⁴ A vi mi odgovoriste: „Dobra je stvar koju misliš učiniti!”

¹⁵ Tad izabrah od vaših plemenskih starješina mudre i iskusne ljude te ih postavih kao poglavare vaše, kao vođe nad hiljadama i nad stotinama, pedesetnike i desetnike, te kao poglavare vaših plemena.

¹⁶ U to vrijeme naredih vašim sucima: „Poslušajte braću svoju i pravo sudite između čovjeka i brata njegova, ili stranca!

¹⁷ Budite nepristrasni na sudu, saslušajte i malog i velikog, i nikoga se ne bojte, jer presuda je Gospodnja. No iznesite parnicu koja vam je preteška meni, da je ja počujem!”

¹⁸ Tako vam tad naredih sve što vam valja činiti.

Pobuna naroda

¹⁹ Tad smo pošli iz Horeba i lutali kroz onu groznu i ogromnu pustinju koju ste vidjeli na putu do gorja Amorejaca; onako kako nam je Gospod, Bog naš, zapovjedio, te dođosmo do Kadeš Barnee.

²⁰ Tad vam rekoh: „Stigli ste do gorja Amorejskog, koje nam Gospod, Bog naš, želi darovati.

²¹ Gle, Gospod, tvoj Bog, ti je zemlju ovu što pred tobom leži dodijelio. Uspni se, zauzmi je, kako ti je Gospod, Bog otaca tvojih, obećao. Ne boj se i ne strahuj!”

²² Tad mi pristupiste i rekoste: „Daj da pošaljemo muškarce ispred nas da zemlju izvide i da nas obavijeste o putu kojim ćemo poći i o gradovima u koje ćemo stići!”

²³ I to mi se učini dobro te izabrah od vas dvanaestericu, po jednog iz svakog plemena.

²⁴ Oni krenuše i zaputiše se gore u brda, pa onda do doline Eškol i razgledaše zemlju.

²⁵ Ubraše plodova te zemlje te donesoše nama. I izvijestiše nas govoreći: „Zemlja koju nam Gospod, Bog naš, želi darovati je dobra!”

²⁶ Ali vi ne htjedoste poći gore nego ste se usprotiviste naredbi Gospodnjoj.

²⁷ Gunđali ste u svojim šatorima govoreći: „Gospod nas prezire, zato nas izvede iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca i iskorijeni!

²⁸ Gdje da pođemo? Braća nam srca prestraviše govoreći: ‘Taj narod je silniji i viši su od nas, gradovi su im veliki i utvrđeni do nebesa. A tamo vidjesmo i Anakove sinove!’”

²⁹ Ali ja vam odvratih: „Ne plašite se i ne strahujte zbog njih!

³⁰ Jer Gospod, Bog vaš, ide ispred vas, i borit će se za vas, onako kako je to učinio i u Egiptu na vaše oči,

³¹ i u pustinji, gdje si vidio kako te Gospod, tvoj Bog, nosio onako kako otac nosi sina, cijelim putem dok ne stigoste do ovoga mjesta!”

³² No vi ne htjedoste vjerovati Gospodu, vašem Bogu,

³³ koji je hodio putem ispred vas da vam mjesta za tabor pronađe, noću kao plamen, a danju kao oblak.

³⁴ Kad je Gospod čuo viku i riječi vaše, naljuti se te se zakle govoreći:

³⁵ „Niko od ljudi ovoga opakog pokoljenja neće vidjeti dobru zemlju koju sam pod zakletvom obećao dati očevima vašim.

³⁶ Samo će je Kaleb, sin Jefuneov, vidjeti. Njemu i njegovim sinovima ću darovati zemlju na koju je kročio, jer je Gospoda vjerno slijedio.”

³⁷ Ali se Gospod i na mene naljutio i rekao mi: „Ni ti nećeš ući tamo!

³⁸ Ali, Jošua sin Nunov, koji pred tobom stoji, doći će tamo. Ohrabri ga i osnaži, jer on će Izraelovu baštinu razdijeliti.

³⁹ I sitna vaša dječica, za koju rekoste da će plijen postati, i sinovi vaši, koji još ne znaju šta je dobro a šta zlo, oni će ući tamo; njima ću zemlju darovati i neka bude u njihovom vlasništvu.

⁴⁰ A vi vratite i idite u pustinju koja je na putu k Crvenom moru.”

⁴¹ Tad mi odvratiste govoreći: „Ogriješili smo se o Gospoda! Poći ćemo gore i boriti se onako kako nam je Gospod, Bog naš, naredio!” I opasali ste se oružjem i lakovjerno krenuli u brda.

⁴² Ali Gospod mi reče: Poruči im: „Ne polazite gore i ne borite se, jer nisam među vama, da vas neprijatelj ne bi potukao!”

⁴³ I ja vam to rekoh, ali ne poslušaste. Usprotiviste se naredbi Gospodnjoj i drsko pođoste u brda.

⁴⁴ Tad se protiv vas postrojiše Amorejci, koji žive u tom gorju, te vas progoniše poput pčela i rastjeraše od Seira sve do Horme.

⁴⁵ Tada ste se vratili i plakali pred Gospodom, ali Gospod ne htjede čuti vašeg glasa niti vam prikloniti uho.

⁴⁶ Tako ostaste dugo u Kadešu, onoliko koliko već ostaste.