Pjesma 7 - Biblija Stari i Novi zavjet

On:

¹ Kako li su divni koraci tvoji u sandalama, o kćerko plemića! Pregibi tijela tvoga su poput dragocjenosti što je izradi umjetnik vrstan.

² Krilo ti je poput čaše okrugle, u kojoj uvijek ima vina; tijelo ti je kao stog pšenice ljiljanima ograđen.

³ Tvoje su grudi kao srne dvije, srne blizanke:

⁴ vrat ti je kao toranj od bjelokosti, oči kao ribnjaci hesbonski; nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.

⁵ Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa što pada kao grimiz, kralj je očaran i uhvaćen uvojcima tvojim.

⁶ Kako li si lijepa i divna, o najdraža, među milinama!

⁷ Stas je tvoj kao palma; i grudi su ti poput grozdova.

⁸ Ja rekoh: na palmu se želim popeti i grane njene dohvatiti, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke,

⁹ A usta tvoja kao najbolje vino. Vino koje dragom mome nježno niz nepce silazi, koje se razlijeva preko usana uspavanih.

Ona:

¹⁰ Ja pripadam svome dragom i on je željan mene!

¹¹ Dođi, dragi moj, želimo na polje izaći, prespavati u selima;

¹² rano želimo poći vinogradima da vidimo pupaju li loze, da li su se cvjetovi otvorili, jesu li procvali mogranji. Tamo ti želim ljubav svoju dati!

¹³ Mandragore šire miris, i nad našim pragovima je svakojakog voća; novog i starog, za te sam čuvala, dragi moj!