Nehemija 4 - Biblija Stari i Novi zavjet

Nove navale neprijatelja

¹ No, desi se da se Sanbalat grozno razbjesni i razgnjevi kad je doznao da gradimo zidine, tad se veoma razljutio i podsmijavao Judejcima.

² Tad je ovako govorio pred svojom braćom i ratnicima u Samariji: „Šta rade ovi nemoćni Judejci? Da li da im popustimo? Da li će prinijeti žrtvu? Hoće li jednog dana završiti? Hoće li iz ruševina nanovo u život podignuti kamenice, premda su spaljene?”

³ Amonac Tobija, koji je bio uz njega, tada reče: „Neka grade šta hoće! Lisica bi porušila te njihove kamene zidine kad bi krenula gore!”

⁴ Bože naš, čuj kako nas preziru i daj da njihove poruge padnu na njim same, i predaj ih pljački u nekoj zemlji sužanjstva!

⁵ Nemoj im prekrivati grijeha, i nemoj izbrisati njihov prijestup; jer su Te oni izazvali pred onima koji grade.

⁶ No, mi ćemo i dalje graditi zid; i nazidaše zid do polovice njegove visine. Tako se narod ohrabrio za rad.

⁷ Tako se Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci, Asdođani silno razljute kada su čuli da podizanje Jerusalemskih zidina dobro napreduje, i da su zazidali sve pukotine.

⁸ Zato se urote i odluče da će poći protiv Jerusalema kako bi napravili pometnju.

⁹ No, mi smo se molili našem Bogu i postavili stražu koja nas je čuvala danju i noću.

¹⁰ Tad Juda reče: „Naši su se nosači umorili i klonuli, ima toliko krša; ne možemo sami izgraditi zid!”

¹¹ Ali naši neprijatelji pričahu: „Neće znati ni opaziti dok ne zađemo među njih i onda ćemo ih pobiti i spriječiti da dovrše radove!”

¹² No, kad smo mi Judejci koji su živjeli u njihovoj blizini dolazili i deset puta govorili: „Kreću na nas sa svih strana, gdje god se okrenete!”,

¹³ tad sam postrojio narod po rodovima u dobro zaštićenim mjestima iza zidina, i na otvore, naoružan mačevima, kopljima i lukovima.

¹⁴ Sve sam to razgledao, a potom otišao da se obratim knezovima, narodnim poglavarima i ostalom narodu. I ovako rekoh: „Nemojte se njih plašiti! Sjetite se velikog, strašnog Gospoda, i borite se za svoju braću, za svoje sinove i kćeri, za vaše žene i kuće!”

¹⁵ Kada su neprijatelji čuli da znamo za njihove namjere, i da je Bog osujetio njihovu zavjeru, mi se vratismo nazad zidu i nastavismo sa radovima.

¹⁶ Od toga dana je polovina mojih sluga pomagala pri poslovima, dok je druga polovina stajala spremna sa kopljima, štitovima, lukovima i oklopima; a poglavari su stajali iza cijelog Judinog doma,

¹⁷ koji je gradio zid. Tako su težaci koji su nosili stvari jednom rukom obavljali poslove, dok su u drugoj držali spremno oružje.

¹⁸ Svaki je radnik imao pripasan mač i tako radio; no, trubači su stajali kraj mene.

¹⁹ Obratio sam se knezovima, poglavarima i ostalom narodu: „Posao je obiman i dug, a mi smo rasuti na zidinama i udaljeni jedni od drugih!

²⁰ A vi se skupite tamo gdje čujete trubu. Bog će se boriti na našoj strani!”

²¹ Tako smo radili, dok je polovina naših ljudi držala koplje, a radili smo od zore do izlaska zvijezda.

²² Tada sam još rekao narodu: „Neka svako sa svojim slugom konači u Jerusalemu, kako bi po noći stražarili, a po danu radili!”

²³ Tako ni ja, ni moja braća, niti bilo ko od sluga ni stražari nisu skidali odjeću i opremu; svako je kraj sebe držao oružje i vode.