Nehemija 13 - Biblija Stari i Novi zavjet

Nehemijine posljednje odredbe

¹ U ono vrijeme su pred ušima naroda čitali Mojsijevu knjigu, i u njoj nađoše zapisano da nijedan Amonac ili Moabac nikada ne smije ući u Božiju zajednicu,

² jer nisu izašli pred Izraelove sinove s vodom i hljebom, nego su unajmili Bileama da ih prokune; no Bog je ovo prokletstvo preobratio u blagoslov.

³ Pošto su čuli ovaj zakon, isključili su sve strance.

⁴ No, prije toga je svećenik Elijašib, koji je postavljen nad odaje Božijeg hrama, rođak Tobijin,

⁵ pripremio Tobiji veliku prostoriju u koju su prije spremali prinosnice, pribor, uz ovo i desetine od žita, vina i ulja i prinose levita, pjevača i vratara sa svećeničkim žrtvama.

⁶ Ali ja nisam bio u Jerusalemu dok se sve ovo dešavalo, jer sam se u trideset i drugoj godini Artakserksa, cara Babilona, vratio caru; no, ubrzo nakon toga sam ga ponovo zamolio za dopust.

⁷ Nakon svog povratka u Jerusalem saznao sam za zlo koje je Elijašib učinio za Tobiju, tako što mu je dao prostoriju u predvorjima Božijeg hrama.

⁸ To mi nije bilo nimalo drago pa sam sav Tobijin kućni pribor pobacao iz sobe

⁹ i dao sam naređenje da se prostorija očisti. Nakon toga sam pribor Božijeg hrama, prinosnice i kâd vratio tamo.

¹⁰ Potom sam doznao da levitima nije dodijeljen njihov udio, tako da su leviti i pjevači koji inače služe pobjegli, svaki na svoju njivu.

¹¹ Tad sam se zavadio sa nadstojnicima govoreći: „Zašto ste zanemarili Božiji hram?” I sve sam ih okupio i postavio na njihova mjesta.

¹² Tad cijela Judeja donese desetinu od žita, vina i ulja do spremišta.

¹³ Tako sam svećenika Šelemiju, pisara Sadoka i levita Pedaju postavio kao nadzornike nad zalihe, i poslao sam im Hanana, sina Zakura, Matanijina sina, jer su smatrani pouzdanim ljudima i imali su zadatak da se pobrinu za podjelu među svojom braćom.

¹⁴ Prisjeti se toga, Bože moj, i nemoj izbrisati dobročinstva koja sam učinio za Hram Boga svoga i njegovim čuvarima!

¹⁵ U ono vrijeme sam primijetio da nekolicina ljudi u Judeji subotom gaze u kacama, da nose snopove žita i da na magarce tovare vino, grožđe, smokve i svakojaku robu, i da sve to donose u Jerusalem subotom. Tako sam ih toga dana kada su prodavali namirnice upozorio.

¹⁶ Tada su u gradu živjeli i Tirci, oni su donosili ribe i razne robe i prodavali je Judinim sinovima subotom u Jerusalemu.

¹⁷ Tad sam se zavadio sa poglavarima Jude govoreći: „Kakvu grozotu činite, skrnavite subotu?

¹⁸ Zar tako nisu činili i vaši očevi, i zar nije zbog svega toga naš Bog sručio svu ovu nevolju na nas i ovaj grad? A vi hoćete navaliti još veći gnjev na Izrael jer skrnavite subotu?”

¹⁹ Tako odredim da se kapije Jerusalema zatvore čim padne mrak prije subote, i naredio sam da se kapije ne otvaraju dok subota ne prođe. Također sam postavio nekoliko sluga na kapijama da se ne bi subotom unijela kakva roba u grad.

²⁰ A tada su trgovci i prodavači razne robe noćili pred Jerusalemom. Tako se zbilo jedanput ili dvaput.

²¹ Tad sam ih upozorio govoreći: „Zašto noćite pred zidinama? Propustit ću vas kroz šake ako to još jednom učinite!” Od tada nisu više dolazili subotom.

²² Potom naredim levitima da se očiste i da odu čuvati kapije, da se posveti i poštuje subota. Bože moj, sjeti se i ovoga i poštedi me po velikoj milosti Svojoj!

²³ U to vrijeme sam vidio i Judejce, koji su bili uzeli žene Ašdođanke, Amonke i Moapke.

²⁴ Zato su i njihova djeca govorila napola ašdodski i nisu govorili judejski, već jezik toga naroda.

²⁵ Tako sam se sa njima zavadio, korio sam ih i nekolicinu muževa i udario, čupao im kosu i kleo ih Bogom govoreći: „Nemojte svoje kćeri davati njihovim sinovima! Nije vam dozvoljeno uzimati njihove kćeri vašim sinovima ili sebi!

²⁶ Zar se kralj Izraela, Salomon, nije tako ogriješio? A njemu nije bio ravan nijedan od careva sile naroda, njegov Bog ga je volio, i Bog ga je postavio kao kralja nad cijelim Izraelom. A ipak ga tuđinke zavedoše na grijeh!

²⁷ A sada o vama moramo čuti kako činite ovaj veliki grijeh i kako griješite pred Bogom jer dovodite tuđinke kućama?”

²⁸ A jedan od Jojadinih sinova, sina visokog svećenika Elijašiba, postao je zet Horonjanina Sanbalata; njega sam protjerao.

²⁹ Bože moj, sjeti se onih koji su oskrnavili svećenstvo i zavjet svećenički i levitski!

³⁰ Tako sam ih oslobodio od svega stranog i ponovo uveo službu svećenika i levita te sam svakom od njih dodijelio posao.

³¹ Pobrinuo sam se za blagovremeno dopremanje drva i prvjenaca. Sjeti se ovoga, Bože moj, za moje dobro!