Matej 22 - Biblija Stari i Novi zavjet

Svadba carevog sina

¹ Isus im opet počne govoriti upoređujući.

² „S Nebeskim je carstvom kao kad neki car pripremi svadbu svome sinu.

³ Pošalje sluge da pozovu goste na svadbu, ali ljudi odbiju poziv.

⁴ Pošalje druge sluge i kaže: Recite pozvanima: Pripremljena vam je gozba, junci i ugojena telad. Sve je spremno. Dođite na svadbu!

⁵ Ali ovi ne mare za to, već odu – jedni na svoju njivu, drugi svome poslu.

⁶ Ostali uhvate sluge, premlate ih i poubijaju.

⁷ Nato se car razbjesni, pošalje vojsku i smakne ubice, te im zapali grad.

⁸ A slugama kaže: Svadbena je gozba, eto, spremna, ali pozvani je nisu bili dostojni.

⁹ Idite zato na puteve i raskršća i pozovite na svadbu koga god nađete.

¹⁰ Sluge izađu na puteve i dovedu sve koje su mogli naći: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima.

¹¹ Ali kad car uđe, spazi tamo čovjeka koji nije bio odjeven u svadbeno ruho.

¹² Prijatelju, upita ga, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha? Čovjek je samo šutio.

¹³ Tada car naredi slugama: Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plača i škrguta zuba.

¹⁴ Jer mnogi su pozvani, ali je malo izabranih.”

O plaćanju poreza cezaru

¹⁵ Tada se farizeji sastanu radi dogovora kako da Isusa uhvate u riječi.

¹⁶ Odluče mu poslati neke svoje učenike skupa s herodovcima da ga upitaju: „Učitelju, znamo da govoriš istinu i da si nepristrasan, jer ne gledaš ko je ko, nego prema istini poučavaš putu Božijem.

¹⁷ Reci nam je li dopušteno plaćati porez cezaru ili nije.”

¹⁸ Isus prozre njihovo zlo pa reče: „Zašto me kušate, licemjeri?

¹⁹ Pokažite mi denar pa ću vam reći.” Ovi mu donesu denar,

²⁰ a on upita: „Čiji je ovo lik i natpis?”

²¹ „Cezarev”, odgovore. „Onda dajte cezaru cezarevo, a Bogu Božije”, reče im.

²² Kad su to čuli, zadive se pa ga ostave i odu.

O oživljenju

²³ Toga dana dođu njemu saduceji, koji tvrde da nema oživljenja, i upitaju ga:

²⁴ „Gospode, Mojsije nam je rekao: Ako neko umre ne imavši djece, njegov brat se mora oženiti njegovom udovicom i podići potomstvo svome bratu.

²⁵ Bila su tako u nas sedmerica braće. Najstariji se oženio i umro a da nije imao djece, pa je njegova udovica postala ženom drugoga brata.

²⁶ Drugi i treći također su umrli, i tako sva sedmerica.

²⁷ Poslije svih umrla je i žena.

²⁸ Čija će onda ona biti žena po oživljenju kad je bila udata za svu sedmericu?”

²⁹ Isus im odgovori: „U zabludi ste, jer ne razumijete Pismo ni Božiju silu!

³⁰ Jer po oživljenju se neće ni ženiti ni udavati, već će biti kao anđeli na Nebu.

³¹ A što se tiče oživljenja, niste li pročitali da je Bog rekao: Ja sam Bog Abrahamov, Isakov i Jakovljev.

³² A On nije Bog mrtvih, već živih!”

³³ Kad je narod to čuo, ostao je zadivljen njegovim učenjem.

Najveća zapovijed

³⁴ Kad su farizeji čuli kako je Isus ušutkao saduceje, pođu skupa njemu

³⁵ te ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:

³⁶ „Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?”

³⁷ „Voli Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!

³⁸ To je prva i najveća zapovijed.

³⁹ Druga, jednako važna, glasi: Voli svojega bližnjega kao samoga sebe!

⁴⁰ O tim dvjema zapovijedima ovise sav Zakon i Vjerovjesnici.”

Davidov sin i Davidov Gospod

⁴¹ Kad su se farizeji okupili, Isus ih upita:

⁴² „Šta mislite o Mesiji? Čiji je on sin?” „Davidov”, odgovore.

⁴³ „A zašto Ga onda David u Duhu naziva Gospodom kad kaže:

⁴⁴ Gospod je rekao Mojem Gospodu: Sjedi Mi s desne strane dok Ti ne podmetnem pod noge Tvoje neprijatelje?

⁴⁵ Ako Ga dakle David naziva svojim Gospodom, kako mu onda On može biti sin?”

⁴⁶ Niko mu nije znao odgovoriti ni riječi. Od toga dana niko ga više nije ništa smio pitati.