Matej 14 - Biblija Stari i Novi zavjet

Smrt Ivana Potapatelja

¹ Kad je Herod tetrarh čuo za Isusa,

² reče svojim slugama: „To je Ivan Potapatelj! Oživio je, pa kroz njega djeluju čudesne sile.”

³ Herod je, naime, Ivana dao uhvatiti, svezati i baciti u tamnicu zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa,

⁴ jer mu je Ivan govorio: „Nije ti dopušteno biti s njom.”

⁵ Htio je ubiti Ivana, ali se bojao naroda, jer su ga smatrali vjerovjesnikom.

⁶ Međutim, na proslavi Herodova rođendana pred gostima je plesala Herodijadina kćerka i toliko se svidjela Herodu

⁷ da joj se zakleo dati sve što zatraži.

⁸ Ona na majčin nagovor reče: „Daj mi na pladnju glavu Ivana Potapatelja!”

⁹ Car se ožalosti, ali zbog zakletve i zbog gostiju naredi da joj učine po volji.

¹⁰ Pošalje ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu.

¹¹ Donesu djevojci glavu na pladnju, a ona je odnese majci.

¹² Potom dođu Ivanovi učenici, uzmu njegovo tijelo i ukopaju ga, te odu javiti Isusu.

Isus hrani pet hiljada ljudi

¹³ Kad je Isus to čuo, otplovi odatle lađicom na pusto mjesto, u osamu. Ali ljudi su to doznali, pa su pješice krenuli iz gradova za njim.

¹⁴ Kad je izašao iz lađice, vidi silan narod, pa se sažali nad njim i izliječi bolesne.

¹⁵ Uvečer mu priđu učenici. „Pust je ovo kraj”, rekoše, „a već je i kasno. Pusti ljude da mogu otići u sela kupiti hrane!”

¹⁶ Ali Isus odgovori: „Nije potrebno da idu; vi ih nahranite!”

¹⁷ „Pa ovdje imamo samo pet hljebova i dvije ribe!”, kažu mu oni.

¹⁸ „Donesite to meni!”, reče.

¹⁹ Naredi zatim narodu da posjeda na travu. Uzme pet hljebova i dvije ribe, pogleda u nebo, pa blagoslovi hranu. Razlomi hljeb i dade ga učenicima, a učenici su ga dijelili narodu.

²⁰ I svi su jeli dok se nisu nasitili. Zatim pokupe ostatke. Bilo je preteklo dvanaest punih košara!

²¹ A jelo je pet hiljada muškaraca, pored žena i djece.

Isus hoda po vodi

²² Odmah zatim nagna Isus učenike da uđu lađicu i da otplove na drugu obalu, dok on otprati narod.

²³ Kad je otpratio ljude, popne se na goru da se pomoli u osami. Kasno navečer još je gore bio sâm.

²⁴ U međuvremenu je lađica već bila daleko od obale. Puhnuo je jak vjetar suprotnog smjera, pa su je zapljuskivali valovi.

²⁵ Oko četvrte noćne straže Isus dođe učenicima hodajući po vodi.

²⁶ Kad su ga vidjeli, jako se prestraše i počnu od straha vikati misleći da je sablast.

²⁷ Ali Isus im odmah reče: „Ne bojte se; ja sam! Samo hrabro!”

²⁸ Nato mu Kefa reče: „Gospode, ako si ti, naredi da dođem tebi po vodi!”

²⁹ „Dođi!”, odgovori Isus. Kefa izađe iz lađice, te hodajući po vodi pođe prema Isusu.

³⁰ Ali kad je osjetio snagu vjetra, prestraši se i počne tonuti. „Spasi me, Gospode!”, poviče.

³¹ Isus mu odmah pruži ruku i uhvati ga. „O, malovjerni!”, reče mu. „Zašto si posumnjao?”

³² Kad su ušli u lađu, vjetar utihne.

³³ Učenici u lađi padnu ničice i uzviknu: „Ti si zaista Božiji sin!”

Izlječenje bolesnih

³⁴ Preplove jezero i pristanu u Genezaretu.

³⁵ Tamošnji stanovnici ga prepoznaju i po svoj okolini razglase da je došao, pa mu svi počnu donositi bolesne.

³⁶ Molili su ga da im dopusti dotaknuti barem skut njegove haljine. I svi koji ga dotakoše – ozdraviše.