Marko 9 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Još dodade: „Neki od vas ovdje prisutnih neće okusiti smrti dok ne vide Božije carstvo kako dolazi sa silom!”

Preobražaj

² Šest dana poslije Isus uzme Kefu, Jakova i Ivana, i povede ih na vrh planine, nasamo. Tu se pred njima preobrazi.

³ Haljine mu postanu toliko blještavo bijele da ih tako ne bi mogao izbijeliti nijedan bjelilac na zemlji.

⁴ Tada se pojave Ilija i Mojsije, i stanu razgovarati s Isusom.

⁵ „Učitelju, tako je dobro da smo ovdje!”, reče mu Kefa. „Napravit ćemo tri sjenice: za tebe, Mojsija i Iliju.”

⁶ Nije znao šta da kaže, jer su svi bili prestrašeni.

⁷ I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka progovori glas: „Ovo je Moj voljeni Sin! Njega slušajte!”

⁸ Oni odmah pogledaju uokolo, ali nikoga nije bilo. Samo je Isus bio s njima.

⁹ Dok su silazili s planine, zabranio im je da ikome spominju šta su vidjeli sve dok Sin Čovječiji ne ustane iz mrtvih.

¹⁰ Zadržali su to za sebe, ali su međusobno raspravljali šta znači to njegovo „ustati iz mrtvih”.

Pitanje o Iliji

¹¹ Upitaju ga: „Zašto pismoznanci tvrde da najprije mora doći Ilija?”

¹² „Nesumnjivo, najprije će doći Ilija”, reče on, „da sve obnovi. Kako onda stoji pisano da će Sin Čovječiji mnogo trpjeti, te da će biti prezren?

¹³ Ali ja vam kažem: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što su htjeli, kako je pisano za njega.”

Isus istjeruje nečistoga duha

¹⁴ Kad su se vratili ostalim učenicima, vide oko njih silan narod i pismoznance gdje se prepiru s njima.

¹⁵ Čim ga je sav taj narod spazio, iznenadio se, a onda mu potrčao ususret da ga pozdravi.

¹⁶ „Oko čega se prepirete s njima?”, upita ih.

¹⁷ Neki čovjek iz naroda mu reče: „Učitelju, doveo sam tebi svojega sina, jer je opsjednut nijemim duhom.

¹⁸ Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”

¹⁹ „O nevjerni rode!”, reče Isus učenicima. „Dokle ću još morati biti s vama? Dokle vas moram trpjeti? Dovedite mi dječaka!”

²⁰ Dovedu ga. Kad je duh ugledao Isusa, silno potrese dječaka. On padne na tlo previjajući se, i počne pjeniti.

²¹ „Otkad mu je tako?”, upita Isus oca. „Još odmalena”, odgovori.

²² „Često ga baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!”

²³ „Ako mogu?”, reče Isus. „Sve je moguće onome koji vjeruje!”

²⁴ Dječakov otac odmah poviče: „Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!”

²⁵ Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: „Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se više ne vraćaš!”

²⁶ Duh zaviče, jako zgrči dječaka, pa izađe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati. Mnogi rekoše: „Mrtav je!”

²⁷ Ali Isus ga uzme za ruku i podigne, a on ustane.

²⁸ Kad uđe u kuću i ostane nasamo s učenicima, oni ga upitaju: „Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”

²⁹ Isus im reče: „Ta se vrsta može istjerati samo molitvom.”

Isus ponovo predskazuje svoju smrt

³⁰ Odlazeći iz toga kraja, prolazili su Galilejom. Isus nije htio da ljudi saznaju da su tu.

³¹ Poučavao je učenike. Govorio im je da će Sina Čovječijeg predati ljudima, da će Ga ubiti, ali da će on poslije tri dana oživjeti.

³² Oni to nisu razumjeli, ali su se bojali pitati ga.

Ko je najveći u Carstvu

³³ Stignu tako u Kafarnaum. Kad su već bili u kući, Isus ih upita: „O čemu ste to putem raspravljali?”

³⁴ Ali oni su samo šutjeli, jer su se prepirali oko toga ko je od njih najveći.

³⁵ Isus sjedne, pozove ih bliže, i kaže: „Ko želi biti prvi, taj neka bude zadnji od svih i neka bude sluga svima!”

³⁶ Zatim uzme dijete, postavi ga između njih, zagrli ga, a onda reče:

³⁷ „Ko u moje ime primi ovakvo dijete, mene je primio. A ko prima mene, prima Onoga Koji me je poslao.”

Pozivanje na Isusovo ime

³⁸ Ivan mu reče: „Učitelju, vidjeli smo jednoga da tvojim imenom izgoni zle duhove; branili smo mu to, jer ne ide s nama.”

³⁹ „Ne branite mu!”, reče im Isus. „Jer nema toga ko bi mogao činiti čudesa u moje ime, a onda odmah govoriti zlo o meni.

⁴⁰ Ko nije protiv nas, uz nas je!

⁴¹ Zaista vam kažem, dade li vam ko čašu vode zato što ste Mesijini, neće mu propasti nagrada.

Navođenje na grijeh

⁴² Ali navede li ko jednog od ovih najmanjih koji u mene vjeruju na grijeh, bolje bi mu bilo da su mu oko vrata svezali mlinski kamen i bacili ga u more.

⁴³ Navodi li te vlastita ruka na grijeh, odsijeci je.

⁴⁴ Bolje ti je sakatu ući u Život nego s objema rukama biti bačen u neugasivi oganj pakla.

⁴⁵ Navodi li te na grijeh vlastita noga, odsijeci je!

⁴⁶ Bolje ti je hromu ući u Život nego s objema nogama biti bačen u pakao!

⁴⁷ Navodi li te i vlastito oko na grijeh, iskopaj ga! Bolje ti je bez jednog oka ući u Carstvo Božije nego s oba oka biti bačen u pakao,

⁴⁸ gdje njihov crv ne umire i gdje se oganj ne gasi.

⁴⁹ Svaki će biti vatrom zasut kao što se žrtva solju posipa.

⁵⁰ So je dobra. Ali ako ona obljutavi, čime ćete je ponovo osoliti? Imajte u sebi so! Živite u miru jedni s drugima!”