Marko 7 - Biblija Stari i Novi zavjet

Božije zapovijedi i narodne predaje

¹ Jednom se okupe oko Isusa neki farizeji i pismoznanci koji su došli iz Jerusalema

² te zapaze da neki od njegovih učenika jedu „nečistim”, odnosno neopranim rukama.

³ Farizeji, ni svi Jevreji, nikada ne jedu a da prvo ne operu ruke, držeći se predaje starih.

⁴ Kada dođu s pijace, uvijek se umiju prije nego što jedu. Ima još mnogo toga što iz predaje drže: pranje čaša, vrčeva i bakrenog posuđa.

⁵ Zato ga farizeji i pismoznanci upitaju: „Zašto tvoji učenici ne slijede predaje starih, već jedu nečistim rukama?”

⁶ Isus im odgovori: „Licemjeri! Dobro je o vama predskazao Izaija. Kako je pisano:

⁷ Ovaj me narod poštuje usnama, ali srce mu je daleko od mene. Uzalud me poštuju, jer što naučavaju, ljudske su zapovijedi.

⁸ Vi zanemarujete Božije zapovijedi i držite narodne predaje.

⁹ Lijepo! Odbacujete Božiju zapovijed da biste očuvali svoju predaju!

¹⁰ Mojsije vam je rekao: Poštuj oca i majku. Svaki onaj ko prokune svojeg oca ili svoju majku mora se kazniti smrću.

¹¹ Ali vi kažete: Ko rekne ocu ili majci: Ono na što imate pravo od mene kurban je, to jest žrtveni dar.

¹² Takvome više ništa ne dopuštate da uradi za oca ili majku

¹³ i kršite Božiju riječ predajom koju ste sami ustanovili. I činite još mnogo drugih sličnih stvari.”

Šta prlja čovjeka

¹⁴ Tada Isus pozove narod i reče mu: „Slušajte me svi i shvatite!

¹⁵ Ništa od onoga što ulazi u čovjeka ne može ga uprljati, ali prlja ga ono što iz njega izlazi.

¹⁶ Ko ima uši, neka čuje!”

¹⁷ Zatim se odvoji od naroda i ode u kuću, a učenici ga zamole da im objasni ovo poređenje.

¹⁸ „Zar ni vi ne razumijete?”, upita ih on. „Ne shvaćate li da čovjeka ne može uprljati ono što u njega uđe,

¹⁹ jer ne ide u srce, već u trbuh, a zatim se izbacuje u zahod!” Time je svu hranu proglasio čistom.

²⁰ Zatim još reče: „Čovjeka prlja ono što izlazi iz njega.

²¹ Jer iz nutrine, iz ljudskoga srca, dolazi zla misao, blud, krađa, ubistvo, preljub,

²² pohlepa, zloba, prijevara, razvrat, zavist, kleveta, oholost i glupost.

²³ Sva ta zla izlaze iznutra, ona čovjeka čine nečistim.”

Vjera paganke

²⁴ Poslije toga Isus ode u tirski kraj, gdje uđe u neku kuću ne želeći da iko sazna da je tu. Ali nije se mogao sakriti.

²⁵ Čim je čula za njega, odmah mu dođe neka žena čiju je kćer opsjeo nečisti duh, i padne ničice pred njim.

²⁶ Bila je paganka, rodom Sirofeničanka. Molila ga je da istjera nečistog duha iz njezine kćeri.

²⁷ Isus joj reče: „Pusti da se najprije nasite djeca. Nepravedno je uzeti hljeb djeci i baciti ga psima.”

²⁸ Ona odgovori: „Da, Gospode, ali i psi ispod stola jedu mrvice koje padnu djeci.”

²⁹ „Zbog ove riječi”, reče joj Isus, „možeš ići. Zli duh je izašao iz tvoje kćeri.”

³⁰ Kad je žena stigla kući, našla je djevojčicu kako leži u postelji. Zli duh bijaše izašao.

Isus liječi gluhog čovjeka

³¹ Iz Tira ode Isus u Sidon, a zatim natrag do Galilejskog jezera, usred područja Dekapolisa.

³² Dovedu mu gluhonijemog čovjeka i zamole ga da na njega položi ruke.

³³ On ga izdvoji iz naroda, stavi prste u njegove uši, a zatim mu pljuvačkom dotakne jezik.

³⁴ Pogleda u nebo, uzdahnu i reče mu: „Effatha – otvori se!”

³⁵ Sluh mu se odmah vrati, a jezik odriješi tako da je mogao jasno i razgovijetno govoriti.

³⁶ Isus zabrani ljudima da o tome pričaju, ali što im je on više branio to su oni više pričali.

³⁷ Mnogi su se neizmjerno divili i govorili: „On čini sve samo dobro – vraća sluh gluhima i čini da nijemi progovore!”