Marko 14 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Dva dana uoči Pashe i blagdana Beskvasnih hljebova, svećenički poglavari i pismoznanci još su čekali priliku da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju.

² „Nećemo na blagdan”, rekli su, „da se narod ne pobuni.”

Pomazanje u Betaniji

³ Dok je Isus bio u Betaniji, za stolom u kući Simona gubavca, uđe neka žena s alabasternom posudom skupocjene čiste nardove masti. Razbije posudu i izlije mast Isusu na glavu.

⁴ Neki se zbog toga naljute: „Zašto tako trošiš tu mast?”

⁵ „Mogla se prodati za više od tristo denara, pa novac podijeliti sirotinji!” I gunđali su na ženu.

⁶ Ali Isus im reče: „Ostavite ženu na miru! Zašto joj dosađujete? Učinila mi je dobro djelo.

⁷ Siromaha će uvijek biti, da im pomažete kad god budete htjeli, a ja neću zauvijek ostati s vama.

⁸ Ona je učinila šta je mogla. Unaprijed je pomazala moje tijelo za ukop.

⁹ Zaista vam kažem, gdje se god bude objavljivala Radosna vijest, spominjat će se i ovo njezino djelo, njoj na uspomenu.”

Juda pristaje izdati Isusa

¹⁰ Tada Juda Iskariotski, jedan od Dvanaesterice, ode svećeničkim poglavarima da ga izda.

¹¹ Oni se obraduju i obećaju mu novac. Tako Juda počne tražiti pogodnu priliku da izda Isusa.

Posljednja večera

¹² Na prvi dan blagdana Beskvasnih hljebova, kad se žrtvovalo pashalno janje, učenici upitaju Isusa: „Gdje želiš da ti pripremimo pashalno janje?”

¹³ On pošalje dvojicu svojih učenika u Jerusalem: „Idite u grad. Tamo ćete naići na čovjeka koji nosi vodu u vrču. Pođite za njim.

¹⁴ Gdje on bude ušao, tamo potražite domaćina, pa mu recite: Učitelj pita u kojoj sobi može večerati pashalno jelo sa svojim učenicima.

¹⁵ On će vas povesti u veliku sobu na spratu, sasvim spremnu. Tu pripremite večeru.”

¹⁶ Učenici odu u grad i nađu sve kako im je Isus rekao, te tamo pripreme pashalno jelo.

¹⁷ Uvečer Isus dođe s Dvanaestericom.

¹⁸ Dok su jeli za stolom, reče im: „Zaista vam kažem, jedan od vas koji sa mnom jede izdat će me.”

¹⁹ Ovi se ožaloste, i redom ga stanu pitati: „Nisam valjda ja taj?”

²⁰ On odgovori: „To je jedan od vas Dvanaesterice, koji sa mnom umače hljeb u istu zdjelu!

²¹ Jer Sin Čovječiji, dakle, odlazi kao što je o njemu pisano. Ali teško onome koji Sina Čovječijega izda! Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio!”

²² Dok su jeli, Isus uzme hljeb, zahvali, razlomi ga i dade im govoreći: „Uzmite; ovo je moje tijelo!”

²³ Zatim uzme čašu, zahvali i pruži im. I svi su iz nje pili.

²⁴ On im reče: „Ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za mnoge.

²⁵ Zaista vam kažem, neću više piti od trsova roda sve do onoga dana kad ga novo budem pio u Božijem carstvu.”

²⁶ Zatim zapjevaju hvalospjeve, te odu na Maslinsku goru.

Isusovo predskazanje o Kefi

²⁷ „Svi ćete se pokolebati”, reče im Isus, „jer je pisano: Udarit ću pastira i ovce će se razbježati.

²⁸ Ali nakon što ustanem iz mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.”

²⁹ Kefa mu reče: „Ako se i svi pokolebaju, ja ipak neću!”

³⁰ „Zaista ti kažem”, reče mu Isus, „još noćas, prije nego što se pijetao drugi put oglasi, triput ćeš me se odreći.”

³¹ Kefa ga stane uvjeravati: „Makar morao s tobom i umrijeti, neću te se odreći!” Tako su se zaklinjali i svi ostali.

Isus se moli u Getsemaniju

³² Dođu tako na mjesto zvano Getsemani, gdje Isus reče učenicima: „Sjednite tu dok se ja pomolim!”

³³ Povede sa sobom Kefu, Jakova i Ivana. Obuzmu ga strah i tjeskoba.

³⁴ Reče: „Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite tu i bdijte.”

³⁵ Ode malo dalje i padne ničice. Molio se da ga, ako je moguće, mimoiđe taj čas.

³⁶ „Abba, Oče!”, molio je. „Tebi je sve moguće. Otkloni od mene ovu čašu! Ipak, neka bude po Tvojoj, a ne po mojoj volji.”

³⁷ Zatim se vrati i nađe one kako spavaju. „Simone!”, reče Kefi. „Zar spavaš? Nisi mogao ni jedan sat probdjeti?

³⁸ Bdijte i molite da ne padnete u kušnju. Jer duh je spreman, ali je tijelo slabo.”

³⁹ Ode još jedanput i pomoli se istim riječima.

⁴⁰ I opet ih po povratku nađe kako spavaju, jer im oči bijahu otežale. Nisu znali šta bi mu rekli.

⁴¹ Kad se treći put vratio, reče im: „Još spavate i ljenčarite? Dosta je bilo! Kucnuo je čas! Evo, Sin Čovječiji predaje se grešnicima u ruke.

⁴² Ustanite! Hajdemo! Moj izdajnik je već tu!”

Isusovo uhapšenje

⁴³ Još dok je govorio, stigne Juda, jedan od Dvanaesterice, a s njime i svjetina s mačevima i toljagama, te svećenički poglavari, pismoznanci i starješine.

⁴⁴ Izdajnik im je rekao: „Onaj kojega poljubim, taj je. Uhvatite ga i odvedite pod stražom.”

⁴⁵ Čim stignu, on priđe Isusu. „Učitelju!”, reče i poljubi ga.

⁴⁶ Ovi digoše na njega ruke i uhvatiše ga.

⁴⁷ Jedan od prisutnih naglo izvuče mač i njime odsiječe uho sluzi visokoga svećenika.

⁴⁸ Isus reče: „Pošli ste na mene mačevima i toljagama kao na razbojnika!

⁴⁹ A svaki dan sam u Hramu poučavao pa me niste uhvatili. Ali neka se ispune Pisma.”

⁵⁰ Nato ga svi ostave i pobjegnu.

⁵¹ Slijedio ga je samo neki mladić ogrnut plahtom po golom tijelu. Kad su ga pokušali uhvatiti,

⁵² on ostavi plahtu i pobjegne go.

Isus pred Velikim vijećem

⁵³ Isusa odvedu do visokog svećenika, gdje se okupe svi svećenički poglavari, pismoznanci i starješine.

⁵⁴ Kefa ga je izdaleka slijedio do u dvor visokog svećenika. Sjeo je sa slugama kraj vatre da se ugrije.

⁵⁵ Svećenički poglavari i Veliko vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli smaknuti. Ali nisu ga našli.

⁵⁶ Mnogi su lažno svjedočili protiv njega, ali im se iskazi nisu podudarali.

⁵⁷ Zatim su neki ustali i lažno o njemu posvjedočili:

⁵⁸ „Čuli smo ga kad je rekao: Srušit ću ovaj Hram izgrađen ljudskom rukom i za tri dana ću podići drugi, koji neće biti sagrađen rukama!”

⁵⁹ Ali ni tada im se svjedočanstvo nije podudaralo.

⁶⁰ Visoki svećenik zatim stane pred prisutne i upita Isusa: „Zar nećeš odgovoriti na ovo što govore protiv tebe?”

⁶¹ Isus je šutio, ništa nije odgovorio. Tada ga visoki svećenik upita: „Jesi li ti Mesija, Sin Uzvišenoga?”

⁶² Isus odgovori: „Jesam. I vidjet ćete Sina Čovječijega kako sjedi zdesna Silnome i kako dolazi na nebeskim oblacima.”

⁶³ Visoki svećenik nato pocijepa haljine i reče: „Šta će nam više svjedoci?

⁶⁴ Čuli ste ga kako huli! Šta kažete?” I svi ga osude na smrt.

⁶⁵ Neki počnu pljuvati po njemu. Pokrili su mu oči i onda ga udarali šakama govoreći: „Daj objavu!” I sluge su ga udarale.

Kefa se odriče Isusa

⁶⁶ Dok je Kefa bio dolje u dvorištu, dođe jedna sluškinja visokog svećenika.

⁶⁷ Kad ugleda Kefu da se grije, upre pogled u njega i reče: „I ti si bio s Isusom Nazarećaninom!”

⁶⁸ Kefa odbi riječima: „Ne znam ga i ne razumijem o čemu govoriš.” I izađe u predvorje. Upravo tada zakukuriče pijetao.

⁶⁹ Sluškinja ga opet opazi, pa počne govoriti ostalima: „Ovaj je jedan od njih!”

⁷⁰ Kefa ponovo zaniječe. Poslije i ostali prisutni počnu Kefi govoriti: „Pa ti si stvarno jedan od njih, a i Galilejac si!”

⁷¹ Kefa se počne zaklinjati: „Ja i ne poznajem čovjeka o kojem vi govorite!”

⁷² I pijetao se odmah drugi put oglasi. A Kefa se sjeti Isusovih riječi: „Prije nego što se pijetao drugi put oglasi, triput ćeš me se odreći.” I brizne u plač.