Marko 12 - Biblija Stari i Novi zavjet

Poredba o vinogradarima

¹ Tada im počne upoređivati: „Neki čovjek zasadi vinograd i ogradi ga, iskopa tijesak i izgradi kulu. Zatim ga iznajmi vinogradarima i otputuje.

² Kad dođe vrijeme, pošalje slugu da od njih ubere njegov dio uroda.

³ Ali vinogradari ga zgrabe, pretuku i pošalju natrag praznih ruku.

⁴ On im zatim pošalje drugog slugu. Zakupci mu razbiju glavu i nagrde ga.

⁵ Trećega kojeg im je poslao ubiju. Poslao im je i mnoge druge, ali oni ih sve premlate ili poubijaju.

⁶ Napokon mu je preostao samo još jedan – njegov voljeni sin. Pošalje i njega, misleći: Prema mojem sinu sigurno će imati poštovanja.

⁷ Ali vinogradari rekoše: Ovaj će naslijediti imanje. Ubijmo ga, pa ćemo se domoći imanja umjesto njega!

⁸ Uhvate ga, ubiju i izbace iz vinograda.

⁹ Šta će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd dati drugima.

¹⁰ Ne sjećate li se onoga iz Pisma: Kamen koji su graditelji odbacili postade ugaonim kamenom.

¹¹ To je Gospodnje djelo, čudesno u našim očima.”

¹² I htjedoše ga uhvatiti, ali bojali su se naroda. Shvatili su, dakako, da je protiv njih ispričao tu poredbu. Zato ga ostave i odu.

O plaćanju poreza cezaru

¹³ Zatim mu pošalju neke farizeje i herodovce da ga uhvate u riječi.

¹⁴ Oni dođu i kažu mu: „Učitelju, znamo da govoriš istinu i da ne gledaš ko je ko, nego prema istini poučavaš putu Božijem. Reci nam, je li dopušteno plaćati porez cezaru ili nije?”

¹⁵ Isus prozre njihovo lukavstvo pa reče: „Zašto me kušate? Dajte mi denar da ga vidim.”

¹⁶ Donesu mu novčić, a on upita: „Čiji je ovo lik i natpis?” „Cezarev”, odgovore.

¹⁷ „Onda dajte cezaru cezarevo, a Bogu Božije”, reče im. Bili su zadivljeni.

O oživljenju

¹⁸ Tada mu dođu saduceji, koji su tvrdili da nema oživljenja, i upitaju ga:

¹⁹ „Učitelju, Mojsije nam je propisao: Ako umre kome brat i ostavi ženu bez djece, taj neka uzme ženu i podigne potomstvo svome bratu.

²⁰ Bilo je sedmero braće. Najstariji se brat oženi i umre a da nije imao djece.

²¹ Drugi se brat oženi njegovom ženom, ali također umre a da nije ostavio potomstva. S trećim se dogodi isto.

²² Tako nijedan od sedmerice iza sebe ne ostavi potomstva. Naposljetku umre i žena.

²³ Čija će onda ona biti žena po oživljenju kad je bila udata za svu sedmericu?”

²⁴ Isus im odgovori: „Niste li vi u zabludi zato što ne poznajete ni Pisma ni sile Božije?

²⁵ Jer kad ljudi ožive, neće se ženiti ni udavati, već će biti poput anđela na Nebu.

²⁶ A što se tiče oživljenja, niste li pročitali u Knjizi Mojsijevoj događaj o gorućem grmu gdje je Bog rekao Mojsiju: Ja sam Bog Abrahamov, Isakov i Jakovljev.

²⁷ A Bog nije Bog mrtvih, već Bog živih! Vi ste, prema tome, u velikoj zabludi!”

Najveća zapovijed

²⁸ Tada pristupi pismoznanac koji je slušao njihovu raspravu. Uvidjevši da im je Isus dobro odgovorio upita ga: „Koja je prva od svih zapovijedi?”

²⁹ Isus odgovori: „Prva je: Čuj, o Izraele! Naš Gospod Bog jeste jedini Bog.

³⁰ Voli Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!

³¹ A druga je ova: Voli svog bližnjeg kao samog sebe! Nema zapovijedi koja bi bila veća od ovih.”

³² Pismoznanac odgovori: „Učitelju, pravo si rekao da je On jedini i da nema drugih osim Njega.

³³ Voljeti Ga svim srcem, svom pameti i svom snagom, a bližnjega voljeti kao samoga sebe, vrijedi više nego sve paljenice i ostale žrtve.”

³⁴ Videći da pametno govori, Isus mu reče: „Nisi daleko od Božijeg carstva.” I niko se više nije usudio ništa da ga pita.

Davidov sin i Davidov Gospod

³⁵ Isus, dok poučava u Hramu, upita: „Kako pismoznanci mogu tvrditi da je Mesija Davidov sin?

³⁶ Pa sâm je David, nadahnut Svetim Duhom, rekao: Reče Gospod mojem Gospodu: Sjedni Mi s desne strane dok Ti ne podmetnem pod noge Tvoje neprijatelje.

³⁷ Sâm Ga je David nazvao Gospodom. Kako bi mu onda mogao biti sin?” Narod ga je oduševljeno slušao.

Čuvajte se pismoznanaca

³⁸ Poučavajući dalje, Isus reče: „Čuvajte se pismoznanaca! Vole se šetati u dugim haljinama i hoće da ih pozdravljaju na trgovima.

³⁹ U sinagogama grabe prva mjesta, a na gozbama pročelja.

⁴⁰ Proždiru imetak udovica, pod izgovorom dugih molitava. Njima će biti još strože suđeno.”

Udovicin dar

⁴¹ Zatim sjede preko puta riznice, te stade posmatrati narod kako ubacuje bakreni novac. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.

⁴² Dođe i neka sirota udovica te ubaci dvije lepte, odnosno jedan kvadrant.

⁴³ Isus dozva učenike i reče im: „Zaista vam kažem, ta je sirota udovica ubacila više nego svi ostali!

⁴⁴ Jer svi su oni dali od svojeg viška, a ona je, u svojoj oskudici, dala sve što je imala, sve što joj je bilo za život.”