Marko 10 - Biblija Stari i Novi zavjet

O rastavi

¹ Isus ode odatle i dođe u judejski kraj, s onu stranu Jordana. I opet nagrne njemu mnoštvo ljudi, te ih je po svojem običaju poučavao.

² Dođu neki farizeji i upitaju ga, s nakanom da ga kušaju: „Je li dopušteno mužu otpustiti ženu?”

³ „Šta vam je zapovjedio Mojsije?”, upita ih Isus.

⁴ Oni mu odgovore: „Mojsije je dopustio da muž ženi napiše otpusnicu i otpusti je.”

⁵ „Dopustio vam je to zbog okorjelosti vašeg srca!

⁶ Jer Bog je još na početku stvorio muško i žensko.

⁷ Čovjek će ostaviti oca i majku da bi se sjedinio sa svojom ženom, i njih će dvoje biti jedno tijelo.

⁸ Njih dvoje, prema tome, više nisu dva tijela, nego jedno.

⁹ Nemojte, dakle, da čovjek rastavlja ono što je Bog sjedinio!”

¹⁰ Kad su bili u kući, učenici ga ponovo o tome upitaju.

¹¹ On im reče: „Ko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljubu prema prvoj ženi.

¹² Ostavi li žena svoga muža i preuda se, ona također čini preljubu.”

Isus blagoslovi djecu

¹³ Donosili su Isusu djecu da ih dotakne, a učenici ih zaustavljahu.

¹⁴ Kad je Isus to vidio, naljuti se i reče: „Pustite dječicu meni i ne branite im, jer takvima pripada Božije carstvo.

¹⁵ Zaista vam kažem, ko Carstvo Božije ne prihvati poput djeteta, nikada neće u njega ući!”

¹⁶ Tada izgrli djecu i blagoslovi ih polažući na njih ruke.

Može li bogataš biti spašen

¹⁷ Dok je izlazio na put, pritrči mu neki čovjek, klekne i upita ga: „Dobri učitelju, šta moram učiniti da dobijem Vječni život?”

¹⁸ „Zašto me zoveš dobrim?”, upita ga Isus. „Samo je Bog uistinu dobar.

¹⁹ A zapovijedi znaš: ne ubij, ne čini preljubu, ne ukradi, ne laži, ne varaj, poštuj oca i majku.”

²⁰ „Učitelju, tih se zapovijedi držim još od mladosti”, odgovori čovjek.

²¹ Isus ga osmotri i dopade mu se. „Još jedno ti nedostaje”, reče mu, „idi i prodaj sve što imaš, a novac razdijeli sirotinji, pa ćeš steći blago na Nebu. A onda dođi i slijedi me!”

²² Čovjek se na te riječi snuždi i ode žalostan, jer je bio veoma bogat.

²³ Isus pogleda uokolo i reče učenicima: „Kako je teško bogatašima ući u Carstvo Božije!”

²⁴ Oni se nato jako iznenade. A Isus nastavi: „Djeco, kako je teško ući u Carstvo Božije!

²⁵ Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božije carstvo!”

²⁶ Učenici se zaprepaste. „Pa ko se onda uopće može spasiti?”, pitali su.

²⁷ Isus ih pogleda i reče: „Ljudima je to nemoguće, ali ne i Bogu. Jer Bogu je sve moguće!”

Buduća plaća učenika

²⁸ Kefa mu reče: „Mi smo se svega odrekli da bismo te slijedili.”

²⁹ Isus odgovori: „Zaista vam kažem, nema toga ko se zbog mene i Radosne vijesti odrekao kuće, braće, sestara, majke, oca, djece ili imanja,

³⁰ a da uz progonstvo neće već na ovome svijetu dobiti stostruko više kuća, braće, sestara, majki, očeva, djece i imanja, a u budućem svijetu i Vječni život.

³¹ Mnogi prvi će biti zadnji, a mnogi posljednji će biti prvi.”

Isus ponovo najavljuje svoju smrt

³² Bili su na putu prema Jerusalemu. Isus je išao pred zbunjenim učenicima, a oni su ga slijedili i bojali se. Isus povede Dvanaestericu nastranu i počne im opet govoriti o onome što će mu se dogoditi.

³³ „Evo, stižemo u Jerusalem”, reče im. „Sina Čovječijega će predati svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati paganima.

³⁴ Rugat će mu se, pljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali on će poslije tri dana oživjeti.”

Isus i Zebedejevi sinovi

³⁵ Tada mu priđu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, te mu rekoše: „Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zamolimo.”

³⁶ „A šta hoćete da vam učinim?”, upita ih Isus.

³⁷ „Dopusti nam da u tvojoj slavi sjednemo do tebe, jedan s desne, a drugi s lijeve strane.”

³⁸ „Ne znate šta tražite!”, odgovori im Isus. „Možete li piti iz čaše iz koje ja pijem? Ili biti potopljeni u muke u koje ja moram biti potopljen?”

³⁹ „Možemo!”, odgovore mu. A Isus im reče: „Da, pit ćete iz moje čaše i bit ćete potopljeni u muke kao i ja,

⁴⁰ ali nije na meni da određujem ko će sjediti zdesna ili slijeva do mene. Ta su mjesta za one kojima su određena.”

⁴¹ Kad su to čula ostala deseterica, naljute se na Jakova i Ivana.

⁴² Zato ih Isus pozove k sebi i kaže: „Vi znate da vladari svijeta gospodare narodom i da moćnici nad njim vladaju stegom.

⁴³ Ali neka među vama ne bude tako. Naprotiv, ko među vama želi biti velik, neka vam bude sluga.

⁴⁴ Ko želi biti prvi među vama, neka vam svima bude rob.

⁴⁵ Jer ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, već da on služi i dade svoj život kao otkupninu za mnoge!”

Isus vraća vid Bartimeju

⁴⁶ Stigli su tako u Jerihon. Kad je Isus izlazio iz Jerihona, u pratnji učenika i velikog mnoštva, pokraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, Timejev sin.

⁴⁷ Kad je čuo da dolazi Isus iz Nazareta, počeo je vikati: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”

⁴⁸ Mnogi su ga opominjali da ušuti, ali on stane još jače vikati: „Sine Davidov, smiluj mi se!”

⁴⁹ Isus se zaustavi i reče: „Pozovite ga!” Oni pozovu slijepca. „Samo hrabro!”, kazaše mu. „Zove te!”

⁵⁰ Bartimej zbaci sa sebe ogrtač, skoči i pritrči Isusu.

⁵¹ „Šta želiš da ti učinim?”, upita ga Isus. „Učitelju”, reče slijepac, „učini da progledam!”

⁵² „Hajde”, odgovori mu Isus. „Tvoja te vjera spasila.” On odmah progleda i putem krenu za Isusom.