Luka 7 - Biblija Stari i Novi zavjet

Isus i kapetan iz Kafarnauma

¹ Kad je završio s govorom, ode Isus u Kafarnaum.

² Tu je nekom kapetanu bio nasmrt bolestan sluga kojeg je veoma cijenio.

³ Kad je kapetan čuo za Isusa, pošalje k njemu jevrejske starješine s molbom da mu dođe izliječiti slugu.

⁴ Ovi lijepo zamole Isusa: „On zaslužuje da mu to učiniš

⁵ jer voli naš narod. Čak nam je i sinagogu izgradio.”

⁶ Isus tako pođe s njima. Kad su već stigli blizu kuće, kapetan pošalje prijatelje s porukom: „Gospode, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš u moju kuću.

⁷ Nisam dostojan ni da dođem tebi, nego samo reci riječ i moj sluga će ozdraviti.

⁸ Jer i ja sam čovjek pod vlašću te pod sobom imam vojnike, i jednome kažem: Idi! i on ode te drugome: Dođi! i ovaj dođe; a sluzi kažem: Učini to! i on učini.”

⁹ Kad je to čuo, Isus se zadivi. Okrenu se mnoštvu koje je išlo za njim i reče: „Kažem vam, ovolike vjere nisam našao ni u Izraelu.”

¹⁰ Kad su se glasnici vratili kući, našli su slugu posve zdrava.

Isus oživljava udovicina sina

¹¹ Sutradan Isus ode u gradić zvani Nain. Pratili su ga učenici i veliko mnoštvo naroda.

¹² Kad su se približili gradskim vratima, naiđe pogrebna povorka. Nosili su sina jedinca majke udovice. Majku je pratilo mnogo ljudi iz grada.

¹³ Kad ju je Gospod opazio, sažali se nad njom i reče: „Ne plači!”

¹⁴ Priđe zatim nosilima i dotakne ih. Oni što su nosili umrloga zastanu, a Isus reče: „Mladiću, tebi govorim, ustani!”

¹⁵ Mladić ustane i progovori, a Isus ga prepusti majci.

¹⁶ Sve prisutne obuzme silan strah, te su slavili Boga govoreći: „Veliki je vjerovjesnik ustao među nama. Bog pohodi svoj narod!”

¹⁷ I glas o tome Isusovu djelu pronese se svom Judejom i okolinom.

Isus i Ivan Potapatelj

¹⁸ Učenici Ivanovi javili su Ivanu o Isusovim djelima. Ivan pozove dvojicu svojih učenika

¹⁹ i pošalje ih Gospodu da ga upitaju: „Jesi li ti zaista onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”

²⁰ Oni dođu Isusu i kažu. „Ivan Potapatelj nas je poslao da te upitamo: Jesi li ti zaista onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”

²¹ Upravo tada Isus mnoge izliječi od bolesti, oslobodi od zloduha i mnogim slijepcima vrati vid.

²² Zatim odgovori Ivanovim učenicima: „Idite Ivanu i ispričajte što ste čuli i vidjeli: slijepcima se vraća vid, hromi hodaju, gubavci se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju i Radosna vijest se objavljuje siromasima.

²³ Recite mu i ovo: Blago onome ko se zbog mene ne sablazni!”

²⁴ Kad su Ivanovi glasnici otišli, Isus počne govoriti narodu o Ivanu. „Kad ste otišli u pustinju, šta ste išli gledati? Samo trsku kako se povija na vjetru?

²⁵ Ili ste išli vidjeti čovjeka odjevena u mehku odjeću? Ali oni koji su raskošno odjeveni i koji imaju svega i svačega, žive u carskim palačama.

²⁶ Ili ste došli vidjeti vjerovjesnika? Da, on je i više od vjerovjesnika.

²⁷ Jer Ivan je čovjek o kojem je pisano: Evo, šaljem svojega glasnika pred licem tvojim da pred tobom pripremi put tvoj.

²⁸ Zaista vam kažem, među onima koji su rođeni od žene nije bilo većega od Ivana. Pa ipak, i najmanji u Carstvu Božijem veći je od njega!”

²⁹ Sav narod koji ga je slušao, i ubirači poreza, uvide tada Božiju pravednost, i Ivan ih potopi.

³⁰ Farizeji i poznavaoci Zakona, naprotiv, ne dopuste da ih Ivan potopi, te tako odbace Božiju nakanu koju je imao s njima.

³¹ „S kime da uporedim ovaj naraštaj današnji?

³² On je poput djece koja sjede na pijaci, pa jedna drugoj dovikuju: Zasvirali smo vam u frulu, ali niste zaigrali. Onda smo vam zapjevali tužbalice, ali ni plakali niste.

³³ Došao je Ivan Potapatelj. Niti je jeo hljeba niti pio vina, a govorilo se: Ima zloduha.

³⁴ Onda je došao Sin Čovječiji. Jede i pije, pa sada govore: Izjelica je i pijanac, prijatelj je grešnicima i ubiračima poreza!

³⁵ Ali se Mudrost opravda svom svojom djecom.”

Grešnica pomazuje Isusa

³⁶ Neki farizej pozove Isusa na ručak, te Isus dođe i zauzme mjesto za stolom.

³⁷ Uto dođe neka žena koja je bila grešnica. Doznala je da je Isus u gradu, pa je donijela alabasternu posudu mirisnog ulja.

³⁸ Plačući, klekne do njegovih nogu. Suze su joj kapale po Isusovim nogama, pa ih je brisala svojom kosom. Zatim mu je cjelivala noge i mazala ih mirisnim uljem.

³⁹ Kad je Isusov domaćin farizej to vidio, pomisli: „Da je on zaista vjerovjesnik, znao bi da je žena koja ga dotiče grešnica.”

⁴⁰ „Simone, imam ti nešto reći”, nato će Isus. „Reci, učitelju”, odgovori on.

⁴¹ „Neki je zajmodavac imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao petsto, a drugi pedeset denara.

⁴² Nisu mu imali odakle vratiti dug, pa ga on obojici oprosti. Šta misliš, koji će ga od njih dvojice zato više voljeti?”

⁴³ „Vjerovatno onaj kojem je više oprostio”, odgovori Simon. „Dobro si zaključio”, veli mu Isus.

⁴⁴ Okrenu se zatim prema ženi i reče mu: „Pogledaj ovu ženu! Kad sam ti ušao u kuću, ti mi nisi vodom polio noge, a ona mi ih je oprala suzama i otrla svojom kosom.

⁴⁵ Ti me nisi ni pozdravio poljupcem, a ona mi ne prestaje cjelivati noge otkad je došla.

⁴⁶ Nisi mi ni glavu pomazao uljem, a ona mi je mirisnim uljem pomazala noge.

⁴⁷ Ako mi iskazuje mnogo ljubavi, to je zato što su joj oprošteni mnogi grijesi; kome je malo oprošteno, iskazuje malo ljubavi.”

⁴⁸ Zatim reče ženi: „Grijesi su ti oprošteni.”

⁴⁹ Ljudi za stolom počnu međusobno govoriti: „Ko je ovaj da i grijehe oprašta?”

⁵⁰ A Isus reče ženi: „Spasila te tvoja vjera. Idi u miru.”