Luka 20 - Biblija Stari i Novi zavjet

O Isusovoj vlasti

¹ Dok je poučavao u Hramu i objavljivao Radosnu vijest, priđu mu svećenički poglavari, pismoznanci i starješine

² i upitaju ga: „Reci nam, s kojom vlašću činiš sve ovo? Ko je taj koji ti je dao tu vlast?”

³ On im odgovori: „A recite vi meni ovo što ću vas pitati:

⁴ je li Ivanovo potapanje bilo s Neba ili od ljudi?”

⁵ Oni počnu mudrovati i međusobno raspravljati: „Ako kažemo da je s Neba, pitat će nas zašto mu onda nismo vjerovali.

⁶ A ako kažemo da je od ljudi, narod će nas kamenovati, jer svi vjeruju da je Ivan vjerovjesnik.”

⁷ Zato odgovore Isusu da ne znaju odakle je.

⁸ A Isus im reče: „Onda ni ja vama neću reći s kojom vlašću ovo činim.”

Poredba o vinogradarima

⁹ Isus zatim ispriča narodu poredbu: „Neki je čovjek zasadio vinograd i iznajmio ga vinogradarima, a zatim otputovao na duže vrijeme.

¹⁰ Kad dođe berba, uputi slugu da uzme njegov dio uroda. Ali vinogradari ga pretuku i pošalju natrag praznih ruku.

¹¹ Uputi im zatim drugog slugu, ali oni i njega pretuku, izgrde i pošalju natrag praznih ruku.

¹² Uputi im i trećega, ali oni ga rane i otjeraju.

¹³ Šta da radim?, pitao se vlasnik vinograda. Poslat ću im mog voljenog sina. Prema njemu će valjda imati poštovanja.

¹⁴ Ali kad vinogradari ugledaju njegovog sina, počnu razmišljati: Ovaj će naslijediti imanje! Ubijmo ga pa će baština biti naša!

¹⁵ Izbace ga iz vinograda i ubiju. Šta mislite, kako će vlasnik vinograda postupiti s njima?

¹⁶ Doći će i pogubiti ih, te vinograd dati drugima.” Kad su to čuli, rekoše: „Nikad ne bilo tako!”

¹⁷ Ali Isus ih pažljivo osmotri i reče: „A zašto je onda pisano: Kamen koji su graditelji odbacili postane ugaonim kamenom?

¹⁸ Padne li ko na taj kamen, smrskat će se, i padne li kamen na koga, smrvit će ga.”

¹⁹ Pismoznanci i svećenički poglavari htjeli su ga istoga časa uhvatiti, jer su znali da je protiv njih to ispričao, ali bojali su se naroda.

O plaćanju poreza cezaru

²⁰ Vrebajući ga, pošalju mu uhode koje su se pretvarale da su pravedne, da ga uhvate u riječi, kako bi ga mogli predati vlasti upravitelja.

²¹ „Učitelju”, kazaše Isusu, „znamo da govoriš istinu i da si nepristrasan, jer ne gledaš ko je ko, nego pravedno poučavaš putu Božijem.

²² Reci nam, je li dopušteno plaćati porez cezaru ili nije?”

²³ Isus prozre njihovo lukavstvo pa reče:

²⁴ „Pokažite mi denar. Čiji je ovo lik i natpis na njemu?” „Cezarevi”, odgovore.

²⁵ „Onda dajte cezaru cezarevo, ali Bogu Božije”, reče im.

²⁶ Tako ga nisu uspjeli uhvatiti u riječi pred narodom, već su ušutjeli zadivljeni odgovorom.

O oživljenju

²⁷ Tada dođu njemu saduceji, koji tvrde da nema oživljenja, i upitaju ga:

²⁸ „Gospode, Mojsije nam je naložio: umre li nekome oženjen brat, ne stekavši djecu, drugi se brat mora oženiti njegovom udovicom i podići potomstvo svome bratu.

²⁹ Bilo je sedmero braće. Najstariji se brat oženi i umre a da nije imao djece.

³⁰ Drugi također.

³¹ Uzme je i treći i zatim sva ostala braća. Tako nijedan od sedmerice ne ostavi potomstva, a svi pomriješe.

³² Na kraju umre i žena.

³³ Čija će onda ona biti žena po oživljenju kad je bila udata za svu sedmericu?”

³⁴ „Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju”, odgovori im Isus,

³⁵ „a oni koji budu dostojni postati dionicima onoga svijeta i oživljenja, neće se ženiti ni udavati.

³⁶ Neće više moći ni umrijeti: bit će poput anđela. Oni su Božiji sinovi, jer su sinovi oživljenja.

³⁷ A da mrtvi oživljavaju, čak je i Mojsije potvrdio u ulomku o grmu, gdje Gospoda naziva Bogom Abrahamovim, Isakovim i Jakovljevim.

³⁸ A Bog nije Bog mrtvih, već živih! Svi su oni za Boga živi.”

³⁹ „Dobro si rekao, Učitelju!”, kazaše neki pismoznanci.

⁴⁰ I više se nisu usuđivali išta ga upitati.

Davidov sin i Davidov Gospod

⁴¹ Tada Isus upita njih: „Kako mogu tvrditi da je Mesija Davidov sin?

⁴² Pa sâm je David u Knjizi psalama kazao: Gospod je rekao mojem Gospodu: Sjedni Mi s desne strane

⁴³ dok Ti ne bacim pod noge Tvoje neprijatelje.

⁴⁴ Sâm Ga je David nazvao svojim Gospodom. Kako bi mu onda mogao biti sin?”

Čuvajte se pismoznanaca

⁴⁵ Zatim pred cijelim narodom reče učenicima:

⁴⁶ „Čuvajte se pismoznanaca! Vole se šetati u dugim haljinama i hoće da ih ljudi pozdravljaju na trgovima. U sinagogama sjede u prvim redovima, a na gozbama grabe počasna mjesta.

⁴⁷ Pustoše kuće udovica, a pokrivaju se dugačkim molitvama. Oni će biti najstrože kažnjeni.”