Luka 16 - Biblija Stari i Novi zavjet

Rasipni upravitelj

¹ Isus ispriča učenicima ovu pripovijest: „Imao neki bogataš upravitelja kojeg su optužili da mu rasipa imanje.

² Bogataš ga pozove i rekne mu: Šta to čujem o tebi? Položi račun o svojem upravljanju, jer više ne možeš biti upraviteljem.

³ Upravitelj nato pomisli: Šta da radim kad me gospodar otpusti? Da kopam? Nisam dovoljno snažan za to. Da prosjačim? Bilo bi me stid.

⁴ Znam šta ću! Budem li tako uradio, primit će me ljudi u svoje domove, kad mi oduzme upraviteljstvo.

⁵ Pozove zatim jednoga po jednoga gospodarova dužnika. Prvoga upita: Koliko duguješ mojem gospodaru?

⁶ Sto bata ulja, odgovori on. Uzmi brzo račun i sjedi pa upiši pedeset, reče upravitelj.

⁷ I drugoga upita: Koliko duguješ? Sto kora pšenice, odgovori. Uzmi svoj račun i napiši osamdeset, reče mu upravitelj.

⁸ I gospodar pohvali dovitljivost nepoštenoga upravitelja, jer sinovi ovoga svijeta mudriji su prema svojima od sinova svjetlosti.

⁹ Kažem vam, stecite sebi prijatelje lažnim bogatstvom, pa će vas, kad ga ponestane, primiti u Vječni dom.

Lažno i pravo bogatstvo

¹⁰ Ko je vjeran u malom, bit će vjeran i u velikom, a ko je nepošten u malom, bit će nepošten i u velikom.

¹¹ Ako, dakle, niste vjerni u lažnom bogatstvu, ko će vam povjeriti istinsko blago?

¹² Ako niste bili vjerni s tuđim, ko će vam dati vaše vlastito?

¹³ Nijedan sluga ne može služiti dvojicu gospodara. Ili će jednoga mrziti a drugoga voljeti, ili će jednome biti odan a drugoga prezirati. Ne možete služiti i Boga i bogatstvo.”

¹⁴ Farizeji, koji su voljeli novac, sve su to slušali i rugali se.

¹⁵ Isus im reče: „Vi se pred ljudima pretvarate da ste pravedni, ali Bog poznaje vaša srca. Jer što ljudi uzvisuju, Bogu je gnusno.”

Zakon i Božije carstvo

¹⁶ „Zakon i Vjerovjesnici bili su do Ivana, a od tada se najavljuje Božije carstvo, i svako u njega hrli.

¹⁷ Lakše će propasti nebo i zemlja nego ijedan potez pera u Zakonu.

¹⁸ Ko otpusti ženu, pa se oženi drugom, čini preljubu. I ko se oženi otpuštenom ženom, čini preljubu.”

Bogataš i Lazar

¹⁹ „Bio neki bogataš koji se odijevao u grimiz i tanki lan, i koji se svakoga dana obilno gostio.

²⁰ Pred njegovim je vratima sav u čirevima ležao siromah Lazar,

²¹ čeznući da se najede ostataka sa bogataševa stola. Psi su dolazili i lizali mu čireve.

²² Siromah najzad umre, i anđeli ga odnesu u Abrahamovo naručje. Umre zatim i bogataš, te ga ukopaju.

²³ Dok je bio na teškim mukama u podzemlju, vidi u daljini Lazara u naručju Abrahamovom.

²⁴ Oče Abrahame!, zavapi on, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak prsta u vodu da mi rashladi jezik, jer se mučim u ovome plamenu.

²⁵ Sinko moj, odgovori mu Abraham, sjeti se da si ti za života primio svoja dobra, a Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

²⁶ Osim toga, između nas je golema provalija, tako da ni oni koji bi htjeli prijeći vama, ne mogu to učiniti, a ni s vaše strane nema prijelaza ovamo.

²⁷ Bogataš nato reče: Molim te, oče, pošalji onda Lazara u dom mojega oca.

²⁸ Imam petericu braće. Neka ih opomene da i oni ne dospiju u ovo mjesto muka.

²⁹ Ali Abraham reče: Imaju Mojsija i vjerovjesnike. Neka njih poslušaju.

³⁰ Neće, oče Abrahame! Ali ako im dođe ko od mrtvih, odvratit će se od grijeha, reče bogataš.

³¹ Ali Abraham reče: Ako ne slušaju Mojsija i vjerovjesnike, neće vjerovati ni onom ko ustane iz mrtvih.”