Jošua 7 - Biblija Stari i Novi zavjet

Akanov grijeh i poraz kod Aja

¹ No Izraelovi sinovi se ogriješiše o ono prokleto; jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova iz plemena Judina uzeo nešto od prokletih stvari. Tad se raspali srdžba Gospodnja nad Izraelovim sinovima.

² A Jošua pošalje ljude iz Jerihona u Aj, koji leži kod Betela, rekavši: „Pođite gore i izvidite zemlju!” I oni pođu pa izvide zemlju.

³ Ali po povratku rekoše Jošui: „Ne daj da cijeli narod pođe gore; neka ih pođe dvije ili tri hiljade muževa i neka udare na Aj. Nemoj mučiti sav narod da ide gore, jer malo ih je!”

⁴ Tako gore pođe oko tri hiljade muževa iz naroda; ali se razbježaše pred borcima iz Aja.

⁵ I Ajanci pobiše oko trideset šest ljudi i tjerali su ih od svojih gradskih kapija sve do Šebarima; tamo ih razbiše na strmini. Tad srce naroda klonu i razli se poput vode.

⁶ No Jošua pokida haljine na sebi i ničice padne na zemlju pred Kovčegom Gospodnjim, ostade tako sve do večeri, on i starješine Izraela, posuvši glave svoje pepelom.

⁷ I Jošua reče: „Jao, Gospode, Gospode! Zašto si ovaj narod preko Jordana preveo kako bi nas u ruke Amorejaca predao, da nas pobiju? Ah, što ne odlučismo da ostanemo s onu stranu Jordana!

⁸ Jao Gospode, šta da kažem nakon što Izrael neprijateljima svojim leđa okrene?

⁹ Kad to čuju Kanaanci i ostali stanovnici zemlje, opkolit će nas i ime naše zbrisati sa zemlje! Što ćeš sada učiniti za veliko ime Svoje?”

¹⁰ A Gospod odgovori Jošui: „Ustani, zašto ležiš na licu svome?

¹¹ Izrael je zgriješio, prekršili su Moj Savez, koji sam im zapovjedio, tako što su od prokletog uzeli, to prikrili i položili među svoje oruđe!

¹² Zato Izraelovi sinovi pred neprijateljima svojim ne mogu opstati, nego im moraju leđa svoja okrenuti jer su prokleti. Ubuduće neću uz vas biti ako prokleto od sebe ne odstranite.

¹³ Ustani! Posveti narod i reci mu: ‘Posvetite se za sutra, jer tako kaže Gospod, Bog Izraela. Prokletstvo je među vama, Izraele; nećeš pred neprijateljima svojim opstati dok ga ne odstraniš!

¹⁴ I ujutro se postrojite, pleme uz pleme; i pleme koje Gospod odredi će prići; i rod koji Gospod odredi će priči, dom uz dom; i dom koji Gospod odredi će prići, čovjek uz čovjeka.

¹⁵ I kod koga se tada nađe prokletih stvari, tog spalite uz svu imovinu njegovu, jer Savez je Gospodnji prekršio i učinio djelo sramno u Izraelu!’”

¹⁶ Jošua krene rano ujutro i dovede plemena Izraela, pleme po pleme; i bi izdvojeno Judino pleme.

¹⁷ I kad dovede rodove Judine, tad bi izdvojen rod Zerahov. I kad dovede rod Zerahov, čovjeka za čovjekom, bi izdvojen Zabdi.

¹⁸ I kad njegov dom dovede, čovjeka za čovjekom, bi izdvojen Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina.

¹⁹ I Jošua reče Akanu: „Sine, učini Gospodu, Bogu Izraela čast i ispovijedi se pred Njim pa mi kaži šta si učinio? Nemoj to kriti od mene!”

²⁰ Tad Akan odvrati Jošui govoreći: „Zaista, ogriješio sam se o Gospoda, Boga Izraela, jer ovo sam učinio.

²¹ Vidio sam u plijenu vrijedan babilonski plašt, dvije stotine šekela srebra i zlatnu šipku tešku pedeset šekela; tad me spopade želja za tim stvarima i ja ih uzmem. Eno, zakopane su u mome šatoru, srebro je ispod!”

²² Tad Jošua pošalje ljude i oni otrče ka šatoru. I gle, bijaše skriveno u njegovom šatoru, srebro bijaše na dnu.

²³ I iznesoše stvari iz šatora pa ih odniješe Jošui i svim sinovima Izraelovim te ih istresoše pred Gospoda.

²⁴ Tada Jošua uzme Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt, zlatnu šipku, sinove i kćeri njegove, goveda njegova, magarce i ovce, šator njegov i sve što je imao. Tako ih odvedoše u dolinu Akor u pratnji cijelog Izraela.

²⁵ I Jošua reče: „Neka te Gospod unesreći danas kao što si ti nas unesrećio!” I cijeli ih je Izrael kamenovao, spališe ih ognjem i zasuše kamenjem.

²⁶ I na njih zgrnuše veliku hrpu kamenja, koja je tamo do dana današnjeg. I Gospoda prođe žestina srdžbe Njegove. Zato se to mjesto do dana današnjeg zove dolina Akor.