Jošua 22 - Biblija Stari i Novi zavjet

Povratak plemena s onu stranu Jordana

¹ U to vrijeme pozove Jošua Rubenovce, Gadovce i polovinu plemena Manašeova,

² pa im reče: „Sve ste učinili što vam je Mojsije, sluga Gospodnji, zapovjedio, mom ste se glasu pokoravali u svemu što sam vam naredio.

³ Braću svoju niste napustili do danas, i bili ste odani u zapovjedi Gospoda, Boga vašeg.

⁴ Sada se vratite i pođite u svoje šatore, u zemlju, baštinu vašu, koju vam je Mojsije darovao s onu stranu Jordana, jer je Gospod, Bog vaš, primirio vašu braću onako kako je i obećao!

⁵ No pazite da poštujete zapovijedi i Zakon koji vam je Mojsije, sluga Gospodnji, naložio; da Gospoda, Boga vašeg, ljubite, da stazama Njegovim hodite i da zapovjedi Njegove čuvate, da budete uz Njega, i da Mu služite cijelim srcem i dušom svom!”

⁶ I Jošua ih je blagoslovio te ih potom otpusti, a oni se vratiše u svoje šatore.

⁷ Jednoj polovici plemena Manašeova Jošua darova baštinu u Bašanu; drugoj polovici je Jošua dodijelio dio među braćom njihovom, s ovu stranu Jordana, ka zapadu. I Jošua ih uputi ka šatorima, tada ih blagoslovi

⁸ govoreći: „Sa velikim se blagom sada vraćate svojim šatorima, sa mnogo stoke, srebra, zlata, mjedi i željeza, sa puno haljina; i podijelite plijen od neprijatelja sa braćom vašom!”

⁹ Tako krenu sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova i otputuju od sinova Izraelovih iz Šila koji leži u Kanaanu kako bi pošli u zemlju Gilead, baštinu svoju, svoju imovinu po zapovijedi Gospodnjoj koju je dao preko Mojsija.

Žrtvenik na Jordanu

¹⁰ I kada stigoše u područje na Jordanu, koje leži u zemlji Kanaan, izgrade sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova jedan žrtvenik na Jordanu, jedan veliki žrtvenik, koji se vidio izdaleka.

¹¹ I Izraelovi sinovi čuju kako se govori: „Gle, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova izgradiše žrtvenik nasuprot zemlje Kanaan, u području na Jordanu, s onu stranu Izraelovih sinova!”

¹² A kad to čuše sinovi Izraelovi, saberu se u zajednici sinova Izraelovih u Šilu kako bi poveli rat protiv njih.

¹³ I sinovi Izraelovi pošalju poslanike sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovici plemena Manašeova u zemlju Gilead: Pinhasa, sina svećenika Eleazara,

¹⁴ i sa njim deset glavara, po jednog iz svakog očinskog doma plemena Izraela; svaki je bio poglavar svoga očinskog doma nad hiljadama Izraela.

¹⁵ I ovi dođoše sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovici plemena Manašeova u zemlju Gilead te im rekoše:

¹⁶ „Ovako govori cijela zajednica Gospodnja: Kakva je ovo nevjera koju počiniste Bogu Izraelovu time što se odvratiste od Njegove sljedbe; da si izgradiste žrtvenik, i da se danas uzdižite protiv Gospoda?

¹⁷ Zar je grijeh iz Peora bio premali za vas, grijeh od kojeg se do dana današnjeg ne očistismo i zbog kojeg na zajednicu Gospodnju svalila pošast?

¹⁸ I vi se danas odmećete od Gospoda? I ako danas ustanete protiv Gospoda, gnjevit će se na svu zajednicu Izraelovu sutra!

¹⁹ Ako je zemlja koju posjedujete nečista, onda prijeđite ovamo u zemlju koja je Gospodnja, gdje je dom Gospodnji, i živite među nama! Ali se ne bunite protiv Gospoda i ne ustajte protiv nas gradeći žrtvenik pored žrtvenika Gospoda, Boga našeg.

²⁰ Zar nije gnjev Gospodnji pao na svu zajednicu Izraelovu kada se Akan, sin Zerahov, ogriješio o prokleto? I nije sam stradao zbog grijeha svoga!”

²¹ Tad odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova poglavarima hiljada Izraela:

²² „Bog nad bogovima, Gospod, silni Bog, Gospod, On zna, a neka i Izrael sazna! Ako je to pobuna ili nevjerstvo prema Gospodu, neka nas ne poštedi danas!

²³ Ako smo sagradili žrtvenik kako bismo se odvratili od sljedbe Gospodnje, i kako bismo paljenice i prinosnice žrtvovali ili pomirnice polagali na njega, neka se Gospod osveti!

²⁴ Štaviše, to učinismo bojeći se da bi nas vremenom moglo nešto snaći pa da vaša djeca sutra govore našoj: ‘Što vas se tiče Gospod, Bog Izraelov?

²⁵ Jer je Gospod Jordan postavio kao granicu između nas. Vi, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, nemate udjela u Gospodu!’ Time bi vaša djeca dovela našu do toga da se više ne plaše Gospoda.

²⁶ Zato rekosmo: ‘Želimo sebi sagraditi žrtvenik, ne za paljenice i klanice,

²⁷ nego da je svjedok između vas i naših potomaka da službu Gospodnju želimo činiti pred Njim, paljenicama našim, klanicama i pomirnicama, da tako u budućnosti vašoj djeci onemogućimo da kažu: Vi nemate udjela u Gospodu!’

²⁸ A mi rekosmo: Ako ubuduće budu tako govorili nama i našim potomcima, onda im možemo reći: Pogledajte sliku žrtvenika Gospodnjeg što ga sagradiše očevi naši, kako bi svjedok među vama i nama bio, a ne da se na njemu prinose paljenice i klanice!

²⁹ Daleko bilo da se bunimo protiv Gospoda i da se danas okrećemo od sljedbe Gospodnje i da gradimo žrtvenik za paljenice, prinosnice i klanice, pored žrtvenika Gospoda, našeg Boga, koji se nalazi ispred Njegovog doma!”

³⁰ A kada su Pinhas, svećenik, plemići zajednice i poglavari nad hiljadama što bijahu uz njih, čuli riječi što izgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manašeovi, bijahu zadovoljni.

³¹ I Pinhas, sin Eleazarov, svećenik, poruči sinovima Rubena, sinovima Gada i sinovima Manašea: „Danas shvatamo da je Gospod među nama, jer ovim djelom ne iznevjeriste Gospoda! Djecu ste Izraelovu spasili od ruke Gospodnje!”

³² Tada se Pinhas, sin Eleazarov, svećenik i plemići odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih, vratiše se iz zemlje Gilead u zemlju Kanaan sinovima Izraelovim, pa im donesoše vijest.

³³ I stvar bijaše prava u očima sinova Izraelovih i hvalili su Boga i nisu više govorili da će protiv onih krenuti u rat kako bi opustošili zemlju u kojoj stanovaše sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.

³⁴ I sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi dadoše žrtveniku ime: „On je svjedok među nama da je Gospod Bog.”