Jona 4 - Biblija Stari i Novi zavjet

Gospodnja milost

¹ No, Joni bi veoma krivo, on se rasrdi i

² poče se moliti Gospodu Bogu govoreći: „O, Gospode, zar nisam sve ovo naslućivao dok sam još bio u svojoj zemlji? Zato sam se žurio da pobjegnem u Taršiš, jer znam da si Bog milostiv i velikodušan, spor u gnjevu, bogat milosrđem, sažaljiv nad nevoljom.

³ Gospode, zato mi sada uzmi život, jer za me je bolje da umrem nego da živim.”

⁴ A Gospod odvrati: „Ljutiš li se s pravom?”

⁵ Jona izađe iz grada, i sjede s istoka gradu. Tamo sebi izgradi kolibu i sjede u njen hlad da vidi šta će biti od grada.

⁶ Gospod učini da bršljan izraste nad Jonom, da mu napravi hlad i da ga zaštiti od prevelikog napora. Jona se veoma obraduje zbog bršljana.

⁷ No, kad je svanulo narednog dana Gospod naredi crvu da napadne bršljan i on uvehne.

⁸ Kad je sunce već granulo, Gospod pošalje bijesni istočni vjetar, a sunce je udaralo Joni u glavu da je sav klonuo.

⁹ Tad Gospod upita: „Imaš li pravo da se ljutiš zbog bršljana?” A on odvrati: „Da, imam pravo da se ljutim nasmrt.”

¹⁰ A Gospod nastavi: „Žališ bršljan oko kojeg se nisi trudio, kojeg nisi zalijevao, koji je izrastao i uvehnuo istu noć.

¹¹ Ne trebam li se ja sažaliti nad Ninivom, tim velikom gradom, u kojem je sto i dvadeset hiljada ljudi koji ne umiju razlikovat desnicu od ljevice, i sila stoke?”