Joel 1 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Gospodnja riječ koja dođe Joelu, Petuelovu sinu.

Napast skakavaca

² Čujte ovo, o starci, priklonite uši, stanovnici zemlje! Da li se ovakva stvar desila u vaše vrijeme, ili u danima očeva vaših?

³ Neka vaša djeca govore o ovome, neka to prenesu djeci svojoj, a oni narednom pokoljenju.

⁴ Što ostavi glodar, poždera skakavac, a ono što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, a ono što gusjenici promače, pohara uništitelj.

⁵ Razbudite se pijanci i plačite, jaučite, svi vi što u vinu uživate, jer nema više slatkog vina, nećete ga usnama prinositi.

⁶ Jer narod jedan navali na moju zemlju, narod silan i bezbrojan. Zubi njegovi su kao lavlji, a ima kandže lavice.

⁷ Pokidao je lozu moju, oborio smokve moje, ogulio je i srušio, i grane joj pobijeliše.

⁸ Plači kao djevica u kostrijet odjevena za zaručnikom svojim.

⁹ Nema više prinosnica i ljevanica domu Gospodnjem. Svećenici nariču, sluge Gospodnje.

¹⁰ Polja su poharana, zemlja pati, jer je žito propalo, vino presušilo, a ulje presahnulo.

¹¹ Stidite se, o, težaci, kukajte, vinogradari, zbog žita i ječma, jer propade žetva na poljima.

¹² Osuši se loza, a smokva uvehnu. Mogranj, palma i jabuka, svako drvo poljsko se sasuši, i radost iščeznu između sinova ljudskih.

Pokajanje

¹³ Navucite kostrijet i plačite, o, svećenici; naričite, o, službenici žrtvenika. Pođite, prenoćite u kostrijeti, o, službenici Boga moga! Jer u domu Boga vašeg, više nema prinosnica i ljevanica.

¹⁴ Proglasite post, sazovite tužan zbor, skupite starješine, i sve stanovnike zemlje, do doma Gospoda, Boga vašeg, i zavapite Gospodu.

¹⁵ Jao onome danu! Jer bliži se dan Gospodnji, i stiže kao uništenje od Svesilnoga.

¹⁶ Nije li hrana sklonjena na oči vaše, nije li iščezla radost i dobrota, iz doma našeg Boga?

¹⁷ Zrnje truhne pod grudama, žitnice zjape prazne, hambari su porušeni jer žita nestade.

¹⁸ Kako li stoka uzdiše! Krda lutaju zbunjeno, jer nema paše, čak pate i stada ovaca.

¹⁹ Tebe zovem, o, Gospode, jer plamen proguta pašnjake u divljini, a oganj sažeže sva stabla poljska.

²⁰ Čak i zvijeri poljske čeznu za Tobom, jer presušili su potoci, a plamen popali pašnjake u divljini.