Jevrejima 11 - Biblija Stari i Novi zavjet

Uzori vjere

¹ A vjera je stvarnost onoga čemu se nadamo i dokaz za ono što ne vidimo.

² Po tome su stari primili svjedočanstvo.

³ Vjerom shvaćamo da su svjetovi stvoreni Božijom riječju, tako da je od nevidljivog postalo vidljivo.

⁴ Vjerom je Abel prinio Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj je primio svjedočanstvo da je pravedan – Bog je posvjedočio za njegove darove – i po njoj još uvijek govori, iako je mrtav.

⁵ Vjerom je Enoh bio odnesen da ne vidi smrti, i „više se ne nađe, jer ga Bog uze”. Prije nego je odnesen, primio je svjedočanstvo da je „ugodio Bogu”.

⁶ A bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu, jer onaj ko Mu pristupa mora vjerovati da postoji i da nagrađuje one koji Ga traže.

⁷ Vjerom je Noa, upozoren na ono što još nije bilo vidljivo, iz strahopoštovanja sagradio lađu za spasenje svog doma. Time je osudio svijet i postao baštinik pravednosti po vjeri.

⁸ Vjerom je Abraham poslušao, kad je pozvan, da ode u zemlju koju je imao primiti u nasljedstvo. Krenuo je ne znajući kamo ide.

⁹ Vjerom se nastanio u obećanoj zemlji kao tuđoj, boraveći u šatorima sa Isakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja.

¹⁰ Iščekivao je utemeljeni grad, čiji je tvorac i graditelj Bog.

¹¹ Vjerom je i sama Sara, nerotkinja, primila sposobnost da začne potomstvo, iako je bila u odmakloj dobi. Smatrala je vjernim Onoga Koji je obećao.

¹² Zbog toga se i rodilo od jednoga, gotovo mrtvoga, veliko mnoštvo, brojno poput nebeskih zvijezda i bezbrojnih zrnaca pijeska na morskoj obali.

¹³ U vjeri su svi ovi pomrli ne primivši obećanja, već su ih izdaleka vidjeli i prihvatili, priznavši da su na zemlji tuđinci i došljaci.

¹⁴ Uistinu, oni koji tako govore, time obznanjuju da traže domovinu.

¹⁵ A da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi prilike da se u nju vrate.

¹⁶ Ali sad, oni čeznu za boljom, to jest nebeskom domovinom. Stoga se i Bog ne stidi zvati njihovim Bogom, jer im je pripremio grad.

¹⁷ Vjerom je Abraham prinio Isaka kad je bio kušan. Svog jedinca je prinosio on koji je primio obećanja,

¹⁸ o kome je rečeno: „Po Isaku će se zvati tvoje potomstvo!”

¹⁹ Smatrao je da Bog može i mrtve podizati. Zato ga je, slikovito govoreći, dobio natrag.

²⁰ Vjerom je i Isak, vezano za budućnost, blagoslovio Jakova i Ezava.

²¹ Vjerom je Jakov, dok je umirao, blagoslovio oba Josipova sina i „prignuo se oslonjen na vrh svog štapa”.

²² Vjerom je Josip, dok je umirao, spomenuo izlazak sinova Izraelovih i dao naredbe o svojim kostima.

²³ Vjerom su Mojsija, kad se rodio, njegovi roditelji sakrivali tri mjeseca, jer su vidjeli da je dijete lijepo, i nisu se bojali careve naredbe.

²⁴ Vjerom je Mojsije, kad je odrastao, odbio da ga zovu sinom faraonove kćeri.

²⁵ Radije je izabrao da bude zlostavljan sa Božijim narodom, nego da ima prolazni grešni užitak.

²⁶ Smatrao je većim bogatstvom Mesijinu sramotu nego egipatsko blago, jer je gledao na nagradu.

²⁷ Vjerom je napustio Egipat, ne bojeći se careve srdžbe, ustrajan kao da vidi Nevidljivoga.

²⁸ Vjerom je izvršio pashu i škropljenje krvlju, da „Zatirač” ne bi dotakao Izraelove prvorođence.

²⁹ Vjerom su prošli kroz Crveno more kao po suhoj zemlji, a Egipćani su se potopili kad su to pokušali

³⁰ Vjerom su pali jerihonski zidovi nakon što se sedam dana oko njih kružilo.

³¹ Vjerom bludnica Rahaba nije propala zajedno s nevjernicima, jer je s mirom primila uhode.

³² I šta još da kažem? Ne bi bilo vremena kad bih vam govorio o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i vjerovjesnicima,

³³ koji su vjerom porazili careve, sprovodili pravednost, postigli obećanja, zatvorili usta lavovima,

³⁴ ugasili snažan oganj, umakli oštrici mača, bili osnaženi u slabosti, moćni u ratu, odbili vojske tuđinaca.

³⁵ Žene su oživljenjem ponovo primile svoje mrtve. Drugi su, opet, bili nasmrt mučeni, ne primivši izbavljenje da bi postigli bolje oživljenje.

³⁶ Neki su iskusili izrugivanja i bičevanja, a uz to okove i zatvore.

³⁷ Bili su kamenovani, pilani nadvoje, ginuli od mača, hodili naokolo u ovčijim i kozijim kožama, oskudijevali, tlačeni, zlostavljani

³⁸ – svijet ih nije bio dostojan – lutali su po pustinjama, brdima, spiljama i pukotinama u zemlji.

³⁹ I svi oni, iako su primili svjedočanstvo po vjeri, nisu primili obećanja,

⁴⁰ jer je Bog za nas predvidio nešto bolje, da oni ne ostvare savršenstvo bez nas.