Jeremija 9 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ „Ah, kad bi se glava u vodu preobrazila, a oči u izvor suzni, danju i noću bih oplakivao sve one pobijene iz naroda moga.

² Ah, da u pustinji imam odmaralište putnicima, da mogu ostaviti narod Svoj i otići! Jer svi su oni nečasni i rulja nevjerna.

³ Zapeli su jezike lažima kao lukove, i ne postadoše silni u zemlji istinom, jer hodili su od zla do zlobe; ali Mene nisu poznali! Tako reče Gospod.

⁴ Neka se svako čuva prijatelja, neka ne vjeruje bratu svome! Jer svaki brat vara, i svaki prijatelj kleveće.

⁵ Jedan vara drugog, ne govore istinu; jezike su poučili lažima, izmoriše se od grijeha silnih.

⁶ Tvoj stan je usred laži, zbog lažljivosti Me neće spoznati!” Tako reče Gospod.

⁷ Stoga Gospod nad vojskama veli ovako: „Gle, Ja ću ih pretopiti i pročistiti; jer kako bih drukčije s narodom Svojim?

⁸ Jezik njihov je strijela otrovna, jer laži govore: bližnjem besjede, a usta im puna mira, dok mu tajno u srcima zamku spremaju.

⁹ Da ih ne kaznim zbog ovoga?” Tako veli Gospod. „Da se ne osvetim narodu ovakvom?

¹⁰ Plakat ću i jecati na gorama, tužaljku zapjevati pustari divljoj jer je posve spaljena, i niko više tuda ne prolazi. Više se ne čuje blejanje stada, razbježala se stoka i ptice.

¹¹ Jerusalem ću pretvoriti u ruševnu hrpu kamenja, u brlog šakalima; a gradove Judeje ću posve razoriti, ostat će pustinja nenaseljena.”

¹² Ko je tako mudar da ovo shvati? Kome su se obratila usta Gospodnja da mu objave zašto zemlja propada, zašto je spaljena i slična pustinji kroz koju niko ne prolazi?

¹³ A Gospod kaza: „Jer su ostavili Zakon Moj koji im dadoh; jer se nisu pokorili glasu Mome i nisu po njemu živjeli,

¹⁴ već su slijedili svoja srca tvrda, i bludili za Baalima, što su vidjeli od očeva svojih.”

¹⁵ Gospod nad vojskama, Bog Izraela, stoga kaza ovako: „Nahranit ću ovaj narod gorčinom i vodom zatrovanom.

¹⁶ Rasijat ću ih među narode koje ne poznaju ni oni, niti su ih znali očevi njihovi, a za njima ću slati mač sve dok s njima ne svršim.”

¹⁷ Ovako veli Gospod nad vojskama: „Čuvajte se, zovite narikače, neka dođu; pozovite žene mudre, neka priđu.

¹⁸ Neka hitro zapjevaju tužaljku, da nam poteku suze, i da kaplje voda s vjeđa naših.

¹⁹ Jer čujemo tugaljivo jecanje iz Siona: ‘Kako propadosmo! Kako smo jadno osramoćeni! Morali smo ostaviti zemlju, jer razoriše domove naše!’”

²⁰ Stoga čujte riječ Gospodnju, o žene, i dobro načulite uši riječima usta Njegovih; kćeri poučite tužaljkama, i svaku susjedu svoju pjesmama tužnim.

²¹ Jer smrt zađe kroz prozore naše, uđe u dvorove da djecu kupi s ulica, a mladiće s trga.

²² Reci: Gospod kaza ovako: „Leševi će biti gnoj poljima, kao snoplje iza žeteoca, koje niko ne kupi.”

²³ Ovako veli Gospod: „Mudrac se ne diči mudrošću svojom, a silnik snagom svojom, a bogataš se ne oholi bogatstvom.

²⁴ Neka se onaj željan hvale, ponosi time da je razborit, i da Me spoznao, da je shvatio da sam Gospod; da poštenjem, pravdom i milošću postupam na zemlji! Jer to Mi je milo.” Ovako kaza Gospod.

²⁵ „Gle, dolaze dani” – tako reče Gospod – „kad ću pohoditi i one obrezane i neobrezane.

²⁶ Egipćane, Judejce, Edomce, Amonce, Moapce i sve one brada uobličenih, što u pustinji stanuju. Jer svi ti narodi su neobrezani, no, cijeli dom Izraela je srca neobrezana.”