Jeremija 7 - Biblija Stari i Novi zavjet

Jeremijina besjeda ispred hrama

¹ Jeremiji dođe Gospodnja riječ:

² Stani na kapiju Gospodnjeg doma i besjedi ovako: „O, narode Judeje, koji prolaziš kroz ovu kapiju da se pokloniš Gospodu – čuj riječ Gospodnju.

³ Ovako kazuje Gospod nad vojskama, Bog Izraela: Ispravite puteve svoje i djela, i dopustit ću da živite u zemlji ovoj.

⁴ Ne vjerujte lažnim besjedama i nemojte vikati: ‘Ovo je hram Gospodnji, hram Gospodnji, hram Gospodnji!’

⁵ Ako doista ispravite puteve i djela vlastita, i ako budete pošteno općili jedni s drugima,

⁶ ako ne budete tlačili stranca, siroče i udovicu, ako ne budete prolijevali nevinu krv na ovome mjestu i slijedili tuđe bogove na vlastitu štetu –

⁷ onda ću dati da živite na ovome mjestu, u zemlji koju dadoh očevima vašim na vijeke vijekove.

⁸ No, gle, vi se uzdajete u isprazne i lažljive riječi.

⁹ Mislite li krasti i ubijati, činiti preljubu i lažno svjedočiti, kaditi Baalu i slijediti tuđe bogove,

¹⁰ a potom stati preda Me u ovome domu, koji se zove imenom Mojim, i reći: ‘Sigurni smo!’ – sigurni da činite djela opaka?

¹¹ Da li je ovaj dom imena Moga za vas postao pećina razbojnička? No, Ja sam pomno pratio! Tako veli Gospod.

¹² A sada pođite u Šilu, tamo gdje sam najprije podigao stan imenu Svome, i pogledajte šta sam učinio s tim mjestom zbog opakosti Svoga naroda Izraela.

¹³ Uvijek sam vam iznova govorio dok ste ovako postupali, zvao sam vas, no vi se niste odazivali – tako veli Gospod.

¹⁴ Stoga ću sada s ovim mjestom koje nosi ime Moje učiniti ono što učinih sa Šilom; s Hramom u koji se uzdate, s ovim mjestom koje dadoh vama i očevima vašim.

¹⁵ Odbacit ću vas od lica Svoga, kao što učinih s Izraelcima i s efrajimskim narodom.

¹⁶ Zato se nemojte moliti zarad naroda ovog, nemojte se za njih zauzimati; ne moljakajte, neću vas uslišiti.

¹⁷ Zar ne vidite šta rade u judejskim gradovima i na ulicama Jerusalema?

¹⁸ Djeca skupljaju ogrjev, muževi pale vatru, a žene mijese i peku kolače da žrtvuju Nebeskoj kraljici. Izlijevaju žrtve drugim bogovima kako bi Me razdražili.

¹⁹ No, jesam li Ja Onaj Koga draže? Ne čine li štetu sebi, na sramotu vlastitu? Tako veli Gospod.

²⁰ Stoga Gospod Bog veli ovako: Ovo mjesto će snaći gnjev Moj i srdžba, izlit će se na čovjeka i zvijer, na stablo, polje i zasad; gorjet će i neće ga niko ugasiti.”

²¹ Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraela: „Gle, slobodno dodajte meso na paljenice vaše, i sami ga pojedite!

²² Jer nisam dao zapovijed da se prinose paljenice i žrtve kad sam očeve vaše izvodio iz Egipta i kad sam im se obraćao,

²³ no, naredio sam im sljedeće: Budite poslušni, i Ja ću biti Bog vaš, a vi narod Moj. Hodite u svemu onome što nalažem, i snaći će vas dobro.

²⁴ Ali oni nisu slušali, nego su slijedili tvrdokornost opakih srca svojih. Okrenuli su Mi leđa, a ne lica.

²⁵ Svakoga dana sam vam slao Svoje sluge i vjerovjesnike, činio sam to uvijek iznova od onoga dana kad ste napustili Egipat pa sve do dana današnjeg.

²⁶ No, niste poslušali, niste se osvrnuli. Bili ste tvrdoglavi, gori od očeva svojih.

²⁷ Kada im sve ovo predočiš, neće te poslušati; kada ih pozoveš, neće se odazvati.

²⁸ Stoga im reci: Ovo je narod koji neće poslušati glas Gospodnji, koji nije mario za ukor Njegov. Istina je iščezla; nema je na usnama njihovim.

²⁹ A sada obrij glavu i baci kose; tuži na goletima, jer Gospod je odbacio i prezreo ovo pokoljenje koje snalazi gnjev Njegov.”

Dolina klanja

³⁰ „Narod Judeje učini ono što je zlo u Mojim očima – tako kaza Gospod. Postavili su svoje ogavne idole u domu imena Moga, i tako ga oskrnavili.

³¹ Podigli su uzvisine Tofeta u dolini Ben Hinom, da bi tamo spaljivali sinove svoje i kćeri, što im nikada nisam zapovjedio, i što nikada nisam naumio.

³² Gle, dolaze dani – tako veli Gospod – u kojima više neće spominjati Tofet ili dolinu Ben Hinom, nego će je zvati Dolinom klanja, jer u Tofetu više neće biti mjesta da pokopaju mrtve.

³³ A lešine ovog naroda će poslužiti kao hrana pticama nebeskim i divljim zvijerima, i niko ih neće tjerati.

³⁴ Dat ću da po jerusalemskim ulicama više ne odjekuje radosna graja, glasovi mlade i mladoženje; jer zemlja će ostati pusta!”