Jeremija 6 - Biblija Stari i Novi zavjet

Opsada Jerusalema

¹ „Bježi na sigurno, narode Benjamina! Utekni iz Jerusalema! Zatrubite u Tekoi! Dignite znamenje nad Bet-Hakeremom! Jer sprema se nevolja sa sjevera, uništenje grozno.

² Ja ću razoriti kćer Siona, tako nježnu i divnu.

³ Na nju će poći pastiri sa stadima svojim; razapet će šatore oko nje, i svaki će se pobrinuti za svoj dio.”

⁴ „Spremite se za boj! Ustajte, jurišajmo u podne! No, gle, već se smračilo, i padaju sjene noćne.

⁵ Zato ustajte, napadamo večeras; razorit ćemo tvrđave njene!”

⁶ Ovako veli Gospod nad vojskama: „Obarajte stabla, podižite nasipe oko Jerusalema. Ovaj grad mora biti kažnjen, jer je opakošću ispunjen.

⁷ Kako bunar razlijeva vodu – tako on izlijeva opakost svoju. Nasilje i razaranje odzvanja u njemu; preda mnom su rane i bolest njegova.

⁸ Pazi Jerusaleme, ili ću se okrenuti od tebe, učiniti te zemljom pustom i nenaseljenom.”

⁹ Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Neka pabirče ostatke Izraela, kao da kupe ostatke loze; neka rukama pređu preko grana, kao čovjek koji skuplja grožđe.”

¹⁰ Kome da se obratim, koga da upozorim? Ko će me saslušati? Zaklopili su uši svoje i neće da čuju. Gospodnja riječ im je uvreda, ne nalaze sreće u njoj.

¹¹ No, ja sam ispunjen gnjevom Gospodnjim, i ne mogu se zauzdati. „Izlij ga po djeci na ulicama i na mladiće koji su se skupili; bit će uhvaćeni i muž i žena, starci, svi oni koji su bogati godinama.

¹² Njihove kuće će predati drugima, polja njihova i žene, kad pružim ruku na one koji žive u zemlji.” Tako kaza Gospod.

¹³ „Jer i najmanji i najveći – svi su željni dobiti; lažu i proroci i svećenici.

¹⁴ Povijaju rane naroda Moga kao da nisu ozbiljne. Viču: ‘Mir, mir!’, a mira nigdje.

¹⁵ Stide li se sramotnog ophođenja svoga? Ne, ni najmanje se ne stide; ne umiju se ni crveniti. Tako će pasti među one propale; bit će srušeni kad ih kaznim.” Tako kaza Gospod.

¹⁶ Gospod govori ovako: „Stanite na raskrsnice i pogledajte; pitajte za staze drevne, ispitajte gdje je put valjani, i njime krenite; tamo ćete naći smiraj dušama svojim. Ali vi rekoste: ‘Nećemo njime poći.’

¹⁷ A Ja vam postavih stražara i rekoh: ‘Čujte glas trube!’ No vi rekoste: ‘Nećemo slušati.’

¹⁸ Zato poslušajte sada, narodi; a vi koji svjedočite, pratite što će ih snaći.

¹⁹ Čuj, o, zemljo: donosim propast ovome narodu, plod spletkarenja njihova, jer su odbacili riječi Moje i prezreli Moj zakon.

²⁰ Zašto da marim za tamjan u Šebi, ili izabrane začine iz zemalja dalekih? Vaše paljenice ne prihvatam, vaše žrtve Mi nisu drage.”

²¹ Stoga Gospod kazuje ovako: „Postavit ću prepreku narodu ovom. Na njih će se spotaknuti roditelji kao i djeca; propadat će susjedi i prijatelji.”

²² Ovako veli Gospod: „Gle, primiče se vojska iz zemlje sjeverne; uskomešan je narod silni, s kraja zemljina.

²³ Nose luk i koplje, okrutni su i ne znaju za milost. Huče kao nemirno more dok jašu na konjima svojim; prilaze kao muževi u četama da navale na tebe, Sionska kćeri.”

²⁴ Čuli smo glasine o njima, i onemoćale su ruke naše. Tuga nas je obuzela, grč kao u žene rodilje.

²⁵ Ne izlazite u polja, nemojte ići putevima, jer neprijatelj se opasao mačem, i strahota stiže sa strana svih.

²⁶ Navuci kostrijet, narode Moj, lezi u pepeo; jecaj gorkom tugom, kao da si izgubio sina jedinca, jer uništitelj će nas iznenada snaći.

²⁷ „Podigao sam te kao kušača naroda Svoga, onoga koji zlato ispituje; da sagledaš i ispitaš staze njihove.

²⁸ Svi su opaki odmetnici, hodaju uokolo i kleveću; oni su bronza i željezo, pokvarenjaci, sve do jednoga.

²⁹ Mijeh bučno hropće, da u ognju rastopi olovo, no, zalud je čišćenje, ne odstraniše šljaku.

³⁰ Zovu ih srebrom odbačenim, jer ih je Gospod odbacio.”