Jeremija 51 - Biblija Stari i Novi zavjet

Gospodnji sud Babilonu – sloboda Izraelu

¹ Ovako kaza Gospod: „Podižem vjetar razorni protiv Babilona i na narod Leb Kamaja.

² Poslat ću strance u Babilon da ga prorešetaju i izbace, jer na njega će krenuti sa strana svih u danima nevolje.

³ Neka strijelac zapne luk na onoga koji luk zapinje, protiv onoga koji ustaje u oklopu svome! Nemojte se smilovati izabranim ratnicima njegovim; istrijebite vojsku cijelu!

⁴ Doista, Kaldejci pobijeni u zemlji, probodeni narod na ulicama.

⁵ Jer Bog, Gospod nad vojskama, neće ostaviti Izrael i Judu, No, zemlja kaldejska se posve ogriješila o sveca Izraelova.

⁶ Bježite iz Babilona, neka svako spasi glavu svoju da ne stradate zbog grijeha vlastitih! Jer ovo je vrijeme Gospodnje osvete; platit će im po djelima njihovim.

⁷ Babilon bi zlatni pehar u ruci Gospodnjoj, koji opi svijet cijeli; narodi su ispili vino njegovo, i zato se ražestiše.

⁸ Babilon je naprasito pao, razoren je posve! Jecajte zbog njega! Donosite balzam za rane, možda se još daju previti!

⁹ Htjeli smo zaliječiti Babilon, ali on ne ozdravi. Ostavite ga, neka svako pođe u zemlju svoju, jer Njegov sud je do nebesa, dotiče oblake same.

¹⁰ Gospod je objelodanio pravdu našu; hajdemo, hoćemo u Sionu objaviti djela Gospoda, Boga našeg!

¹¹ Naoštrite strijele, uzmite štitove! Gospod je probudio duhove medijskih kraljeva; jer hoće razoriti Babilon; ovo je Gospodnja osveta, osveta zbog Hrama Njegova.

¹² Podignite bajrake protiv babilonskih zidina, pojačajte stražu, postavite vojnike, spremajte zasjede! Jer ono što Gospod odredi, to će i ispuniti; ono što je kazao o Babilonu, to će i učiniti.

¹³ Ti koja živiš kraj mnogih voda, koja nagomila silu blaga, kraj ti se bliži, ispunila se mjera pljačke tvoje!”

¹⁴ Gospod nad vojskama se zakleo Sobom: „Ispunit ću te silom ljudi, kao da su skakavci, nad tobom će pobjedonosno klicati!

¹⁵ On je načinio zemlju Svojom silom, krug zemaljski utemeljio u mudrosti, u razboritosti Svojoj razapeo nebesa.

¹⁶ Kad pusti glas Svoj, voda zažubori na nebu, nailaze oblaci s kraja zemlje, pušta munje da kiša padne, i vjetar izvodi iz skladišta svoga.

¹⁷ Tad svaki čovjek ostaje budalast, slab u mudrosti svojoj, svaki se zlatar zastidi svoga idola; jer ono što izlijevaju je laž, u tome nema nikakva duha.

¹⁸ Bezvrijedni su, izrađevina jadna; propast će na dan svoga suda!

¹⁹ Ali Jakovljev dio nije ovakav, jer On je sve stvorio, pleme baštine Njegove; ime Mu je Gospod nad vojskama.

²⁰ Ti si čekić Moj i oružje; s tobom razbijam narode, s tobom razaram kraljevstva.

²¹ S tobom razbijam konja i konjanika; s tobom gazim kola i posadu;

²² s tobom razbijam muža i ženu gazim starca i mladića, s tobom mlavim mladoženju i mladu.

²³ S tobom razbijam pastira i stado, mlavim zemljoradnika i ralo njegovo; s tobom gazim upravnika i zapovjednika.

²⁴ Sve zlo ću osvetiti Babilonu i Kaldejcima zbog opakosti koje učiniše” – tako reče Gospod.

²⁵ „Gle, snalazim te” – tako kaza Gospod – „tebe, goro opakosti, koja kvariš zemlju cijelu. Hvatam te desnicom Svojom, i srušit ću te sa stijene, učiniti gorom spaljenom.

²⁶ Iz tebe više neće klesati kamen ugaoni, ni kamen temeljac, nego ćeš postati pustara vječita” – tako kaza Gospod.

²⁷ „Dižite bajrake u zemlji, zatrubite među narodima! Posvetite puk protiv njih, pozovite kraljevstva Ararat, Mini i Aškenas protiv njih! Postavite zapovjednike protiv nje, pripremite konje kao roj skakavaca.

²⁸ Posvetite narod protiv njih, protiv kraljeva Medije, protiv njihovih upravnika i cijelog kraljevstva njihovog!

²⁹ Tad će se zemlja tresti i zatutnjati – kad se ostvari naum Gospodnji protiv Babilona – da Babilon pretvori u pustaru nenaseljenu.

³⁰ Babilonski junaci odustaše od boja, sjede u tvrđavama svojim; onemoćali su – postali ženice, kuće njihove spališe, slomiše prijevornice njihove.

³¹ Jedan glasnik kreće za drugim, šalju drugog poklisara nakon prvoga, da jave babilonskom kralju, da je cijeli njegov grad pao,

³² da su zauzeti mostovi, da su močvare spaljene, i vojnici prestravljeni.”

³³ Ovako kaže Gospod nad vojskama, Bog Izraela: „Kćer Izraelova je kao gumno, u čas kad ga gaze; uskoro će vrijeme žetve.”

³⁴ „Nabukodonosor, kralj Babilona, nas proždrije; zbunio nas je posve, učinio vrčem praznim. Progutao nas kao guja, poslasticama našim ispunio stomak, a potom nas ispljunuo.

³⁵ Neka se nasilje što ga učiniše nama vrati Babilonu” – tako kažu stanovnici Siona. „Neka krv padne na one što žive u Babilonu” – tako veli Jerusalem.

³⁶ Stoga Gospod kazuje ovako: „Gle, branit ću vašu stvar, osvetit ću vas. Isušit ću mora, i dati da izvori presuše.

³⁷ Babilon će ostati ruševina, brlog šakala, strahota i ruglo, mjesto posve nenaseljeno.

³⁸ Narod će rikati kao lavovi, zavijat će kao mladunčad lavlja.

³⁹ Uskomešali su se, pripremit ću im gozbu, posve ih opiti, da viču kroz smijeh – a da potom zaspu zauvijek.” Tako kaza Gospod.

⁴⁰ „Srozat ću ih kao janje što ga na klanje vode, kao jarčeve i koze.

⁴¹ Kako će Šešak pasti! Zauzet će diku zemlje cijele! Kakva li će pustara među narodima ostati Babilon!

⁴² More će se dignuti iznad Babilona, preplavit će ga valovi bučni.

⁴³ Gradovi njegovi posve pusti, pustinja i zemlja ostavljena, zemlja nenaseljena, kroz koju niko ne prolazi.

⁴⁴ Kaznit ću Bela babilonskog, dat ću da pljune ono što je progutao. Narodi mu više neće hrliti, i past će zidine babilonske.

⁴⁵ Napusti ga, narode Moj! Bježite, spašavajte živote! Sklonite se od gnjeva Gospodnjeg.

⁴⁶ Nemojte se plašiti ili oklijevati kad čujete glasine u zemlji; glasina ove godine, sljedeće druga, vijesti o nasilju u zemlji, o tome kako kralj nasrće na kralja.

⁴⁷ Jer doista će doći čas u kojem ću kazniti idole babilonske; osramotit će se cijela zemlja, a poginuli će ležati usred njega.

⁴⁸ Tad će nebesa, zemlja i sve što je na njima, radosno klicati nad Babilonom, jer na njega će nasrnuti uništitelj sjeverni.” Tako veli Gospod.

⁴⁹ „Babilon mora pasti zbog Izraelovih poginulih, isto onako kao što su svi poginuli gubili glave zbog Babilona.

⁵⁰ Vi koji izmakoste maču, ne oklijevajte i bježite! Sjetite se Gospoda u zemlji dalekoj, u misli dozovite Jerusalem.”

⁵¹ „Osramoćeni smo, jer smo griješili, sramota je na licama našim, jer stranci uđoše u svetinje Gospodnjeg doma.”

⁵² „Ali dolaze dani” – tako veli Gospod – „kad ću kazniti njihove idole, i ranjenici će jaukati u zemlji njihovoj.

⁵³ Čak i da se Babilon na nebo popne, da tamo učvrsti svoje tvrde gradove, čak bih i tamo na njega poslao uništitelje.” Tako reče Gospod.

⁵⁴ „U Babilonu odjekuje glas, tutanj silnog razaranja u zemlji Babilonaca.

⁵⁵ Gospod će razoriti Babilon, dat će da umukne buka njegova. Valovi neprijatelja će hučati kao bujice silne, odzvanjat će vika njihova.

⁵⁶ Uništitelj će poći na Babilon, zarobit će ratnike njegove, i slomiti njihove lukove. Jer Gospod je Bog osvete; sve će u potpunosti vratiti.

⁵⁷ Opit ću činovnike i mudrace njegove, upravnike, dostojanstvenike i ratnike; zaspat će – i neće se više buditi.” Tako kaza Kralj, ime Mu je Gospod nad vojskama.

⁵⁸ Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Razorit će silne babilonske zidine, kapije visoke će spaliti; narod se uzalud trudi, ogrjev je sva rabota njegova.”

⁵⁹ Ovo su riječi koje je Jeremija objavio činovniku Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je ovaj krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem Judeje, u četrdesetoj godini njegove vladavine.

⁶⁰ Jeremija je na svitku zapisao sve grozote koje će snaći Babilon – sve što je rečeno o njemu.

⁶¹ On kaza Seraji: „Objavi sve ovo kada stigneš u Babilon.

⁶² A potom reci: ‘Gospode, kazao si da ćeš uništiti ovo mjesto, tako da u njemu više neće biti ni čovjeka niti životinje; dovijeka će ostati pustara.’

⁶³ Kada iščitaš riječi, svitak zaveži za kamen i baci ga u Eufrat.

⁶⁴ A zatim vikni: ‘Tako će i Babilon potonuti, neće se više podići zbog sve nevolje koju ću na njega svaliti. Past će narod njegov.’” Do ovdje riječi Jeremijine.