Jeremija 50 - Biblija Stari i Novi zavjet

Gospodnja riječ o Babilonu

¹ Ovo je Gospodnja riječ o Babilonu, o zemlji Kaldejaca, koju objavi kroz vjerovjesnika Jeremiju:

² „Obznanite među narodima, neka počuju; dignite bajrake, objavite, nemojte kriti; Babilon je pao osramoćen, Marduk je razbijen. Njihovi idoli su postali ruglo; njihova božanstva su prestravljena.

³ Jer na njih kreće narod sa sjevera; narod koji će opustošiti zemlju dok ne ostane posve prazna, u njoj neće biti ni čovjeka ni stoke, svi će se brzo razbježati.”

⁴ „U onim danima i u tim časovima” – tako kazuje Gospod – „doći se sinovi Izraela, a sa njima i sinove Judini; ići će plačući, da nađu Gospoda, Boga svoga.

⁵ Pitat će kuda za Sion, jer tamo upravljaju lica svoja: ‘Hajdemo! Prionimo uz Gospoda Savezom vječitim, nezaboravnim!’

⁶ Narod Moj je bio poput izgubljenih ovaca; njihov narod ih povede na stranputice; lutali su po gorama, prelazili s brda na planine, i zaboravili na mjesto mira svoga.

⁷ Svi na koje nabasaše stadoše ih žderati, a dušmani su vikali: ‘Ne griješimo! Oni su se ogriješili o Gospoda, o stanište pravde, o nadu očeva svojih – o Gospoda!’

⁸ Bježite iz Babilona, odlazite iz zemlje kaldejske, budite kao jarci što stado predvode.

⁹ Jer, gle, na sjeveru skupljam zbor naroda golemih; i dat ću da pođu na Babilon, da ga opsjednu i zauzmu. Njihove strijele su kao u vješta junaka, koji se ne vraća praznih ruku.

¹⁰ Tako će Kaldeja postati plijen, a svi pljačkaši će se zasititi” – tako veli Gospod.

¹¹ „Da! Radujte se! Likujte, vi što popljačkaste baštinu Moju; poskakujte kao june na paši, kao ždrebad ržete!

¹² Vaša mati će se posve osramotiti; bit će ponižena ona koja vas rodi. Gle, ona je posljednji narod, pustara suha, pustinja neplodna.

¹³ Ostat će nenaseljena i posve razorena zbog gnjeva Gospodnjeg; prolaznici će se zgrožavati nad Babilonom, zviždat će zbog svih njegovih nevolja.

¹⁴ Strijelci, postrojite se oko Babilona! Odapinjite, nemojte štedjeti strijele, jer o Gospoda se ogriješio.

¹⁵ Zaurlajte bojnim pokličima! Mora se predati; padaju temelji njegovi, zidovi se ruše – jer ovo je osveta Gospodnja. Osvetite se! Činite onako kako je i sam činio!

¹⁶ Iz Babilona istrijebite sijača i žeteoca! Svako će se okrenuti narodu svome, svaki će u svoju zemlju pobjeći, pred mačem nemilosrdnim!

¹⁷ Izrael je ovca izgubljena; lavovi je poplašiše. Najprije je proždrije asirski kralj, a sad joj kosti drobi kralj babilonski, Nabukodonosor.”

¹⁸ Stoga Gospod nad vojskama, Bog Izraela reče: „Gle, snalazim kralja Babilona i zemlju njegovu, onako kako kaznih asirskog kralja.

¹⁹ A Izrael ću vratiti njegovim pašnjacima, da se napasa u Karmelu, Bašanu, da se zasiti na gorju Efrajim i u Gileadu.

²⁰ U tim danima i časovima, tražit će krivnju Izraela – tako kaza Gospod – no, neće je pronalaziti, i grijehe Izraelove, ali ih više neće biti. Oprostit ću onima preostalim.

²¹ Pođi na Meratajim, na one što u Pekodu žive! Gonite ih, ubijajte i posve istrijebite” – tako kaza Gospod, „s njima učinite onako kako sam kazao.”

²² „Bojna vika je u zemlji, propast ogromna!

²³ Kako li je slomljen i razbijen čekić zemlje cijele! Kako Babilon postade užas narodima.

²⁴ Postavio sam ti zamku, Babilone, i ti si u nju upao, ni sam nisi primijetio; uhvaćen si i zarobljen, jer si se protiv Gospoda digao.

²⁵ Gospod je otvorio oružarnicu Svoju, iznio je oružje gnjeva Svoga, jer Kralj, Gospod nad vojskama, ispunjava naum u zemlji Kaldejaca.

²⁶ Snađite zemlju sa svih strana, otvorite žitnice njegove, složite sve kao snoplje, kaznite ga, neka ne ostane ništa!

²⁷ Pokoljite njegove bikove, odvodite ih na klanje! Teško njima, jer kucnuo je čas njihov, vrijeme suda!

²⁸ Čuje se vika onih što iz Babilona izmakoše, što bježe da objave gnjev Gospoda, Boga našeg, u Sionu – osvetu zbog Hrama Njegova.

²⁹ Postrojite strijelce protiv Babilona; zapnite lukove! Utaborite se oko grada, neka se nijedan ne spasi! Vraćajte mu po djelima njegovim, činite s njim onako, kako je i sam postupao! Jer drznuo se protiv Gospoda, sveca Izraelova!

³⁰ Stoga će mladići padati po ulicama, svi ratnici će izgubiti glave tog dana!” Tako reče Gospod.

³¹ „Gle, polazim protiv tebe što se oholiš” – tako kaza Kralj, Gospod nad vojskama – „došao je dan, čas suda;

³² tad će se opaki spotaknuti i pasti, i niko ih neće podizati; u gradovima ću raspaliti oganj, koji će sažeći okolinu.”

³³ Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Izraelovi sinovi i sinovi Jude zajedno trpe nasilje, a ne pušta ih niko od onih koji su ih porobili i odveli – neće da ih oslobode.

³⁴ Ali vaš Spasitelj je moćan, ime Mu je Gospod nad vojskama; doista, On će povesti parnicu njihovu, zemlji će pokloniti mir, a Babilonce snaći nevoljom.”

³⁵ „Kaldejci i Babilonci idu pod mač” – tako kaza Gospod – „dostojanstvenici njihovi i mudraci!

³⁶ Lažni proroci pod mač – da se pokažu kao ludaci; Pod mač s njihovim junacima, neka ih oplijene.

³⁷ Pod mač s kolima i konjima, sa svim strancima u redovima njihovim, neka kao žene postanu! Pod mač s njihovim blagom – neka ga odnesu!

³⁸ Neka isuše vode njihove! Jer ovo je zemlja idola, a oni grozotama pomutiše vlastiti razum.

³⁹ Neka se tamo nasele šakali, divlje zvijeri i sove. Ostat će dovijeka nenaseljen, u svim pokoljenjima;

⁴⁰ onako kako zbacih Sodomu i Gomoru, i sela okolna – da tamo više niko ne živi, da su nenaseljena mjesta pusta.” Tako kaza Gospod.

⁴¹ „Gle, vojska nadire sa sjevera, golem narod i mnogo kraljeva, sve ih podižem s kraja zemlje.

⁴² Vješti su s kopljem i lukom, nemilosrdni su i nemilostivi; dižu buku kao kad more huči, na konjima su ratnici naoružani, spremni za rat – za rat protiv tebe, o kćeri babilonska!

⁴³ Onemoćale ruke u kralja babilonskog, hvata ga strah i grč kao porodilju – gle, čuo je vijest o njima.

⁴⁴ Da, onako kako lav uzlazi iz šikara jordanskih, i stiže dolinama plodnim, tako ću te otjerati, i nad zemlju postaviti onog koji je izabran. Jer ko je sličan Meni? Ko će Me pozvati na parnicu? Koji pastir može preda Me stati?

⁴⁵ Stoga čujte naum Gospodnji, sve ono što namjerava učiniti zemlji kaldejskoj; doista će ih odvlačiti, čak i najmanjeg u stadu! Zaista, nad njima će se pašnjak zgražavati!

⁴⁶ Zemlja tutnji od vike: ‘Babilon je pao’, a buka odzvanja među narodima.”