Jeremija 5 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ „Prođi jerusalemskim ulicama, razgledaj i razmisli, pretraži trgove njegove. Ako nađeš ijednog čovjeka koji govori pravo i istinu traži – oprostit ću gradu ovome.

² Premda viču: ‘Tako živ bio Gospod’, ostaju lažni u zakletvama svojim.”

³ Gospode, zar oči Tvoje ne vide istinu? Udario si ih, ali oni nisu osjetili bola; zgazio si ih, ali oni se nisu ispravili. Lica svoja skameniše, i nisu se pokajali.

⁴ Pomišljao sam: To čine samo jadnici; budalasti su i ne poznaju put Gospodnji, zapovijedi Boga njihova.

⁵ Zato ću besjediti vođama njihovim, i razgovarati; zasigurno poznaju put Gospodnji, i zapovijedi Boga njihova. Ali i oni složno zbaciše jaram, i razbiše okove.

⁶ Stoga će na njih nasrnuti lav iz divljine, raščerečit će ih vuk iz pustinje, leopard će vrebati blizu gradova njihovih, da rastrgne svakog ko izađe, jer golema je pobuna njihova, i mnogostruki njihovi otpadi.

⁷ „Zašto bih vam oprostio? Odbaciše Me djeca vaša, i kunu se bogovima lažnim. Ja ih zasitih svime, a oni bludiše, i navališe na bludničke domove.

⁸ Siti su i pohotni ždrijepci, svaki rže za ženom bližnjeg svoga.

⁹ Hoću li ih poštedjeti zarad ovoga?” Tako veli Gospod. „Neću li se osvetiti ovakvom narodu?”

¹⁰ „Pođite i opustošite vinograde njihove, ali nemojte ih posve posjeći. Polomite grane, jer ovaj narod ne pripada Gospodu.

¹¹ Narod Izraela i Judeje Mi je posve nevjeran.” Tako kaza Gospod.

¹² Lagali su o Gospodu; vele: „Neće učiniti ništa! Neće nas snaći nikakva nevolja; nećemo vidjeti mača ili gladi.

¹³ Vjerovjesnici su kao vjetar, nema riječi u njima, neka ih snađe ono što sami govore.”

¹⁴ Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Dat ću da riječi Moje budu kao oganj u vašim ustima, a narod će biti ogrjev koji će sažeći.

¹⁵ Narode Izraela – tako veli Gospod – protiv vas šaljem narod daleki; narod drevni i izdržljivi, narod čiji jezik ne poznajete, čiji govor ne razumijete.

¹⁶ Njihovi tobolci su kao grobovi otvoreni; svaki među njima je silan ratnik.

¹⁷ Proždrijet će hranu vašu i žetvu, kćeri vaše i sinove, stada i krda, vinograde i maslinjake. Mačem će razoriti tvrde gradove – uzdanice vaše.”

¹⁸ Ali čak vas i u tim danima neću posve uništiti – tako veli Gospod.

¹⁹ A kad narod upita: „Zašto Gospod učini sve ovo s nama?”, ti ćeš odvratiti: „Onako kako ste se odrekli Mene, i kako ste pošli služiti tuđim bogovima – tako ćete sada služiti strancima u tuđoj zemlji.”

²⁰ Poručite Jakovljevim potomcima, obznanite u Judeji:

²¹ „Čuj ovo narode budalasti i nerazumni; vi što imate oči, a ne vidite, vi što imate uši, a ne čujete;

²² Zar se ne trebate plašiti Mene?” Tako pita Gospod. „Ne biste li se trebali tresti preda Mnom? Učinio sam pijesak granicom morskom; vječitom preprekom koju ne može prevladati.

²³ Ali ovaj narod je tvrda i ohola srca; okrenuli su se i zalutali.

²⁴ Ne vele sebi: ‘Dajte da se bojimo Gospoda, Boga našeg, Onoga Koji daje jesenje i proljetne kiše blagovremene; koji daje redovne sedmice žetve.’

²⁵ Nema ih zbog zlobe vaše, Grijesi vaši vas lišiše dobra.

²⁶ Među narodom Mojim su pokvarenjaci, vrebaju kao ptičari, kao oni što spremaju zamke ljudima.

²⁷ Njihovi domovi su puni laži, kao što su kavezi puni ptica; tako se sile i bogate,

²⁸ ugojeni su i pretili. Nemaju mjere u zlu; ne traže pravde. Ne štite stvar siročeta, ne brane parnicu siromaha.

²⁹ Trebam li ih zbog toga poštedjeti?” Tako veli Gospod. „Neću li se osvetiti, narodu kao što je ovaj?

³⁰ U zemlji se desila stvar grozna i neviđena.

³¹ Proroci proriču laži, svećenici vladaju po hirovima vlastitim, a narodu Mome je to milo. No, šta ćete na kraju?”