Jeremija 46 - Biblija Stari i Novi zavjet

Predskazanje o Egiptu

¹ Ovo je Gospodnja riječ koja dođe vjerovjesniku Jeremiji o narodima.

² O Egiptu: O vojsci faraona Neke, kralja egipatskog, koja se nalazila kraj Eufrata, tamo gdje je potuče Nabukodonosor, kralj Babilonski, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskog:

³ „Spremite kratke i duge štitove, i pođite u boj!

⁴ Upregnite konje i zajašite, o, konjanici! Postrojite se s kacigama, navucite oklope i uzmite koplja!

⁵ Zašto ih vidim kako uplašeni posustaju? Njihovi junaci su potučeni, bježe, nijedan se ne osvrće; grozota svuda oko njih – tako kaza Gospod.

⁶ Onaj hitrih nogu neće izmaći, snažan čovjek neće pobjeći; spotiču se i padaju na sjeveru kraj Eufrata!

⁷ Ko to nadolazi kao Nil, kome vode naviru kao bujice?

⁸ Egipat nadolazi kao Nil, vode mu naviru kao bujice; on viče: ‘Poći ću i zemlju prekriti, uništiti gradove i stanovnike njegove!’

⁹ Navali, konjico! Jurite, bojna kola! Neka se postroje oni snažni, štitonoše Kuša i Puta, strijelci luditski.

¹⁰ A ovo je dan osvete Kralju, Gospodu nad vojskama; dan u kojem se sveti dušmanima. Mač će žderati, zasitit će se krvlju, jer Kralj prinosi klanicu, Gospod nad vojskama, u zemlji sjevernoj kraj Eufrata!

¹¹ O, djevice, pođi u Gilead po balzam, ti kćeri egipatska! Zalud ti silni mehlemi tvoji, tebi nema lijeka!

¹² Narodi su čuli za sramotu, zemlja je ispunjena tvojim vapajima; jer jedan junak se spotiče o drugoga zajedno će pasti.”

¹³ Ovo je riječ koju Gospod uputi vjerovjesniku Jeremiji o tome da će Nabukodonosor, kralj babilonski, doći i potući Egipat:

¹⁴ „Obznanite u Egiptu, proširite glas u Migdolu, doista, neka se čuje u Nofi i Tafnisu! Reci: ‘Ustaj i spremi se, jer mač ždere oko tebe!’

¹⁵ Zašto su pali silnici tvoji? Nisu ostali na nogama jer ih je Gospod gurnuo!

¹⁶ Dao je da se mnogi spotaknu, jedan je padao preko drugoga vičući: ‘Dajte da se vratimo narodu svome i domovini, da se sklonimo od mača nemilosrdnog!’

¹⁷ Faraona, kralja egipatskog, prozivaše ‘Bukom koja maši čas pravi’.

¹⁸ Tako mi Moga života – reče Kralj čije je ime Gospod nad vojskama: Onako kako je Tabor pod brdima, a Karmel na moru – tako je izvjesno da će on doći!

¹⁹ Skupi svoje prnje, kćeri egipatska, jer Nof će ostati ruševina spaljena, nenaseljena.

²⁰ Egipat je divna mlada krava, ali stiže obad sa sjevera!

²¹ A i plaćenici njegovi, gojna telad, i oni se okrenuše i svi pobjegoše, ne ostadoše postojani; jer i njih snađe dan nevolje, vrijeme suda.

²² Nešto šušti kao siktanje zmije! Da, oni nadiru s vojskom, navaljuju sjekirama kao drvosječe.

²³ Obaraju šumu egipatsku” – tako kaza Gospod – „premda je neprohodna; jer ima ih više no skakavaca!

²⁴ Osramoti se kćer egipatska; predana je u ruke sjevernog naroda.”

²⁵ Gospod nad vojskama, Bog Izraela, reče: „Gle, kažnjavam Amona tebskog, faraona i cijeli Egipat, njegove bogove i kraljeve, faraona i one što se u njega uzdaju.

²⁶ Predat ću ih u ruke onima koji im o glavama rade, u ruke Nabukodonosoru, kralju Babilona, i njegovim slugama. Potom će zemlja iznova biti naseljena kao u drevnim vremenima.”

²⁷ „No, ti se nemoj plašiti, slugo moj Jakove; ne boj se Izraele! Gle, spasit ću te iz zemlje daleke, potomke tvoje sa mjesta sužanjstva njihova – Jakov će se vratiti svome domu, živjet će sigurno i mirno, i niko ga neće uznemiravati.

²⁸ Ne boj se, slugo moj Jakove, tako kaza Gospod; jer Ja sam uz tebe. Dokrajčit ću sve narode koje sam protjerao, ali tebe neću posve iskorijeniti, nego ću te u pravoj mjeri ukoriti; jer ne mogu te ostaviti nekažnjena.”