Jeremija 38 - Biblija Stari i Novi zavjet

Jeremiju bacaju u bunar

¹ Šefatja, sin Matanov, Gedalija, sin Pašhurov, Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, čuše riječi koje je Jeremija objavio cijelom narodu:

² „Ovako kaza Gospod: Ko ostane u ovom gradu, taj mora umrijeti od mača, gladi i kuge; no, preživjet će oni koji prebjegnu Kaldejcima; odnijet će dušu svoju i tijelo kao plijen!

³ Tako veli Gospod: Ovaj grad će sigurno predati u ruke vojske babilonskog kralja, i on će ga zauzeti!”

⁴ Tad dostojanstvenici rekoše kralju: „Ovaj čovjek mora biti pogubljen, jer ovako samo slabi ruke ratnicima koji su preostali u ovome gradu, i ruke cijeloga naroda – jer im upućuje takve riječi. Jer ovaj čovjek ne traži dobro ovog naroda, nego njegovu nesreću!”

⁵ Tad kralj Sidkija odvrati: „Gle, u vašim je rukama – kralj vas ne može obuzdati.”

⁶ Tako uhvate Jeremiju i bace ga u bunar kraljevog sina Malkije, koji se nalazio u tamničkom dvoru – spustiše ga konopcima.

⁷ No kada je Kušit Ebed Melek, jedan od dvorjanina u kraljevom dvoru, čuo da su Jeremiju bacili u bunar – kralj je u to vrijeme sjedio na kapiji Benjamin –

⁸ tad Ebed Melek izađe iz kraljevog dvora, pa se obrati kralju govoreći:

⁹ „Gospodaru i kralju, oni muževi su učinili nepravdu vjerovjesniku Jeremiji svime što su učinili, tako što su ga spustili u bunar. Sigurno će umrijeti od gladi dolje, jer nema više hljeba u gradu!”

¹⁰ Tad kralj naredi Kušitu Ebed Meleku: „Povedi trideset muževa i izvucite Jeremiju iz bunara, prije no što ga snađe smrt!”

¹¹ Tako Ebed Melek povede muževe, pa prvo krene u dvor. Tamo iz sobe koja je ispod riznice uzme starih krpa i haljina, i spusti ih konopcima Jeremiji.

¹² Kušit Ebed Melek vikne Jeremiji: „Stavi ove konopce s krpama i odjećom ispod pazuha!” I Jeremija učini tako.

¹³ Tad Jeremiju izvuku konopcima iz bunara. No, Jeremija ostane u tamničkom dvorištu.

Sidkija i Jeremija

¹⁴ Kralj Sidkija pošalje po vjerovjesnika Jeremiju; naredi da ga dovedu do trećeg ulaza u Gospodnji hram. Kralj reče Jeremiji: „Nešto ću te upitati – nemoj ništa prešućivati!”

¹⁵ Tad Jeremija odgovori Sidkiji: „Ako ti kažem pravo, nećeš me pogubiti? Ako te savjetujem, nećeš poslušati!”

¹⁶ Tad se kralj Sidkija zakune Jeremiji tajno: „Tako živ bio Gospod, Onaj Koji je stvorio duše naše – neću te pogubiti i neću te predati u ruke onih koji ti o glavi rade!”

¹⁷ Tad Jeremija odvrati Sidkiji: „Ovako kaza Gospod, Bog nad vojskama, Bog Izraela: Ako se dobrovoljno predaš dostojanstvenicima babilonskog kralja, onda ćeš živjeti, a i ovaj grad neće biti posve spaljen – i ti i dom tvoj ćete sačuvati živote.

¹⁸ Ako ne izađeš dostojanstvenicima babilonskog kralja, onda će ovaj grad biti predan u ruke Kaldejaca, nećeš izmaći njegovim rukama!”

¹⁹ Tad kralj Sidkija odgovori Jeremiji: „Plašim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima; mogli bi me predati njima, da me stave na muke!”

²⁰ A Jeremija odvrati: „Neće te predati njima! Čuj Gospodnji glas u onome što ti govorim – onda će te snaći dobro i ostat ćeš živ!

²¹ No, ako to ne učiniš, onda Gospod kaza ovako:

²² Gle, sve preostale žene u kraljevom dvoru će biti predane babilonskom kralju, a kukat će i vikati: ‘Tvoji dobri prijatelji te izdadoše i ostaviše; oni pobjegoše dok su ti noge u blato propadale.’

²³ Onda će sve tvoje žene i djeca morati izaći Kaldejcima, a ni ti nećeš umaći njihovim rukama, nego će te zarobiti ruka babilonskog kralja, a ovaj grad će spaliti.”

²⁴ Tad Sidkija reče Jeremiji: „Niko ne smije za ovo čuti, inače ćeš umrijeti!

²⁵ No, ako dostojanstvenici saznaju da smo razgovarali, ako dođu tebi i pitaju: ‘Reci nam: o čemu si razgovarao s kraljem? Nemoj ništa prešućivati, i onda ćemo poštedjeti tvoj život. Šta si kazao kralju?’

²⁶ Ti odgovori: ‘Zamolio sam kralja da me ne vraća u Jonatanovu kuću, da me tamo ne snađe smrt!’”

²⁷ Kad su dostojanstvenici došli i upitali Jeremiju, on im odgovori onako kako je kralj naredio; tad ga ostave na miru, i za ovu stvar se nije saznalo.

²⁸ No, Jeremija ostade u tamničkom dvorištu do pada Jerusalema.