Jeremija 34 - Biblija Stari i Novi zavjet

Jeremijine riječi pred pad Jerusalema

¹ Ovo je riječ koju Gospod posla Jeremiji u ono vrijeme kad je kralj Babilona Nabukodonosor sa cijelom svojom vojskom, uz sva kraljevstva zemaljska i sve narode kojima je vladao, vojevao protiv Jerusalema i svih njegovih gradova:

² „Ovako kaza Gospod, Bog Izraela: Pođi i reci Sidkiji, kralju judejskom; ovako mu kaži: Ovo je riječ Gospodnja: Gle, predajem ovaj grad u ruke babilonskog kralja, a on će ga spaliti ognjem.

³ Ni ti nećeš izmaći njegovoj ruci, nego ćeš doista biti zarobljen i predan u njegove ruke. Stajat ćeš oči u oči s babilonskim kraljem, i neposredno ćete razgovarati – sigurno ćeš završiti u Babilonu!

⁴ Ali čuj riječ Gospodnju, Sidkija, kralju Judeje! Ovako Gospod o tebi govori: Nećeš poginuti od mača!

⁵ Umrijet ćeš u miru, onako kao i očevi tvoji, prijašnji kraljevi koji su prije tebe živjeli. Onako kako su za njih palili vatre, tako će ih paliti i za tebe, vikat će: ‘Jao, gospodaru!’ Jer Ja sam tako kazao – to je riječ Gospodnja.”

⁶ Jeremija sve ovo prenese judejskom kralju Sidkiji u Jerusalemu

⁷ u ono vrijeme kad je babilonski kralj nasrtao na Jerusalem i sve preostale gradove Judeje, naime, na Lakiš i Aseku – jer samo su oni preostali od tvrdih judejskih gradova.

Sloboda robovima

⁸ Gospodnja riječ koja dođe Jeremiji nakon što je kralj Sidkija sklopio savez s cijelim narodom Jerusalema da se proglasi sloboda;

⁹ da svako oslobodi svoga slugu ili sluškinju, ako su Hebrejci i Hebrejke, i da niko više ne smije porobljavati brata Judejca.

¹⁰ Ovoj naredbi se prikloniše svi dostojanstvenici i cijeli narod, svi koji su sklopili savez da će svako od njih osloboditi slugu ili sluškinju i da ih neće tjerati u službu; tako se pokoriše i oslobodiše ih.

¹¹ No, potom se predomisle, i svaki vrati sluge i sluškinje koje je oslobodio, i ponovo ih porobi.

¹² Tad Gospodnja riječ dođe Jeremiji:

¹³ „Ovako kaza Gospod, Bog Izraela: Sklopio sam Savez s vašim očevima onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta, iz kuće ropstva, i ovako je glasio:

¹⁴ Svaki od vas će oslobodit svoga brata Hebrejca koji vam se prodao nakon sedam godina; neka ti služi šest godina, a potom ćeš ga osloboditi! No, vaši očevi nisu poslušali, nisu priklonili uha svoga.

¹⁵ Danas ste se okrenuli, i učinili ste ono što je pravo u Mojim očima – proglasili ste slobodu – svako bližnjem svome, i sklopili ste savez u domu koji se zove imenom Mojim.

¹⁶ Ali opet se okrenuste, oskrnaviste ime Moje tako što je svaki od vas iznova porobio slugu ili sluškinju koju je otpustio; prisilili ste ih da vam ponovo služe.

¹⁷ Stoga Gospod kaže: Niste Me poslušali, niste proglasili slobodu – svaki za svoga brata i bližnjega. Gle, zato ja objavljujem slobodu maču, kugi i gladi; činim vas užasom svim narodima.

¹⁸ A one koji su prekršili Moj savez, koji nisu ispunili riječi zavjeta koji su sklopili preda Mnom – onda kad su prepolovili tele i prošli između komada –

¹⁹ dostojanstvenike Judeje i Jerusalema, dvorjane, svećenike i narod ove zemlje, sve one koji su prošli između ovih komada,

²⁰ gle, njih ću predati u ruke njihovih dušmana i u šake onih koji im o glavama rade, a njihovi leševi će biti hrana pticama nebeskim i divljim zvijerima.

²¹ A judejskog kralja Sidkiju i njegove dostojanstvenike predat ću u ruke njihovih dušmana, u ruke onih koji im o glavama rade; u ruke vojske babilonskog kralja koja se od vas odvratila.

²² Gle, Ja dajem zapovijed – to je riječ Gospodnja – nanovo ih dovodim ovome gradu, da na njega nasrću, da ga osvoje i ognjem spale; razorit ću gradove judejske, ostat će pusti!”