Jeremija 25 - Biblija Stari i Novi zavjet

Sedamdeset godina sužanjstva

¹ Ovo je riječ koja dođe Jeremiji o cijelom judejskom narodu četvrte godine vladavine Jojakima, sina Jošijinog, kralja judejskoga, dakle, u prvoj godini Nabukodonosora, babilonskog kralja.

² Riječ, koju vjerovjesnik Jeremija objavi cijelom judejskom narodu i svim stanovnicima Jerusalema, govoreći:

³ „Primao sam Gospodnju riječ od trinaeste godine Jošije, Amonovog sina, kralja judejskoga, pa sve do dana današnjeg. Gospodnja riječ mi je dolazila u ove dvadeset i tri godine, a ja sam vam besjedio, rano sam ustajao i postojano govorio – no, vi niste htjeli slušati.

⁴ Zato je Gospod k vama slao sve Svoje sluge, vjerovjesnike, tako što je rano polazio i uvijek iznova slao; ali vi niste slušali, niste htjeli prikloniti uha svoga,

⁵ u ono vrijeme kad vam je dao govoriti: Odvratite se, neka se svaki odrekne svojih opakih staza i svojih zlih djela, da u onoj zemlji koju je Gospod dao vama i očevima vašim živite dovijeka!

⁶ Nemojte bluditi za tuđim bogovima, da biste njih slijedili i tamo služili. Nemojte me dražiti djelima ruku svojih, i onda vas neću snaći zlom.”

⁷ Ali vi Me niste poslušali – tako reče Gospod – nego ste Me na svoju štetu dražili djelima ruku svojih.

⁸ Gospod nad vojskama kaza ovako: „Zbog toga što niste poslušali Moje riječi,

⁹ pozivam sve sjeverne narode i svoga slugu babilonskog kralja Nabukodonosora. Dat ću da snađu ovu zemlju, njene stanovnike i sva okolna kraljevstva. Predat ću ih uništenju i učiniti grozotom, ruglom i vječitim ruševinama.

¹⁰ Dat ću da među njima utihne vesela i radosna graja, glas mladoženje i mlade, tutnjava mlina i svjetlost svjetiljke.

¹¹ Cijela ova zemlja će ostati u ruševinama, postat će pustara, i ovi narodi će sedamdeset godina služiti Nabukodonosoru, kralju babilonskom.

¹² A kada se navrši ovih sedamdeset godina, poći ću i snaći sve narode i babilonskog kralja zbog krivice njihove – tako reče Gospod – učinit ću isto i s kaldejskom zemljom; pretvorit ću je u pustinju.

¹³ Navalit ću na onu zemlju svim Svojim riječima, svime onime o čemu sam govorio, svime što je zapisano u knjizi ovoj, i onime što je Jeremija predskazivao narodima.

¹⁴ Jer će i oni pasti u ropstvo velikih naroda i silnih kraljeva, i vratit ću im po postupcima njihovim i po djelima njihovih ruku.”

Sud Babilonu i narodima

¹⁵ Jer Gospod, Bog Izraela, mi reče ovako: „Uzmi ovaj pehar ispunjen vinom Moga gnjeva i pruži ga narodima kojim te šaljem – neka ga ispiju.

¹⁶ Neka se napiju i teturaju, neka ih spopadne ludilo zbog mača koji im šaljem.”

¹⁷ Tako uzmem pehar iz Gospodnje ruke i dadoh svim narodima da piju, svima onima kojima me Gospod poslao.

¹⁸ Jerusalemu i gradovima Judeje, kraljevima i dostojanstvenicima, da ih učinim ruševinama, grozotom, ruglom i prokletstvom, onakvima kakvi danas i jesu!

¹⁹ Faraonu, kralju egipatskom, slugama njegovim, dostojanstvenicima i cijelom narodu.

²⁰ Tako i svim narodima i kraljevima zemlje Usa, svim kraljevima zemlje filistejske, Aškalonu i Gazi, Ekronu i ostatcima Ašdoda;

²¹ Edomu, Moapcima i Amoncima;

²² svim kraljevima Tira i Sidona, kraljevima otočja s one strane mora;

²³ Dedanu, Temi, Busu i svima koji oblikuju brade;

²⁴ svim kraljevima Arabije i kraljevima pustinjskih naroda;

²⁵ svim kraljevima Zimrija i Elama, i kraljevima Medije;

²⁶ svim kraljevima sjevera, onim bliskim i dalekim, svima podjednako, svim kraljevstvima zemaljskim – a za njima neka pije kralj Šešaka!

²⁷ A ti ćeš im reći: „Ovako kaza Gospod nad vojskama, Bog Izraela: Pijte, opijte se; povraćajte, padajte, jer nećete više ustati zbog mača koji vam šaljem!

²⁸ A ovako će se zbiti ako ne budu htjeli uzeti pehar iz tvojih ruku, i ako kažu da neće piti. Onda im reci: Ovako kaza Gospod nad vojskama: Morate ispiti!

²⁹ Jer gle, počinjem puštati nevolju od onoga grada koji se kiti imenom Mojim, a vi biste da ostanete nekažnjeni? Nećete ostati nekažnjeni, nego ću pustiti mač na sve stanovnike zemlje!” Tako reče Gospod nad vojskama.

³⁰ A ti ćeš im predskazivati ove riječi i govoriti: „Gospod će zagrmjeti s visina vikat će iz Svetog stana Svoga silno će uzviknuti protiv ove zemlje. Vikat će kao oni što grožđe gaze na sve stanovnike zemljine.

³¹ Odzvanja do kraja zemlje, jer Gospod parniči s narodima, Gospod sudi svemu što živi; bezbožnike baca pod mač! Tako veli Gospod.”

³² Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Gle, nevolja seli iz jednog naroda u drugi, diže se silna oluja s kraja zemlje!”

³³ U to vrijeme će tijela onih koje je Gospod pobio prekrivati zemlju s jednog kraja do drugoga; neće ih oplakivati, skupljati ili sahranjivati – ostat će kao gnoj zemlji.

³⁴ Kukajte pastiri, plačite i lezite u pepeo, vi, gospodari stada! Jer vaše vrijeme je dovršeno, bit ćete poklani, razbit će vas o pod kao suđe dragocjeno.

³⁵ Nema utočišta pastirima i vlasnicima stada.

³⁶ Odzvanja jauk pastira, moćnici zemlje vrište, jer je Gospod opustošio pašnjake,

³⁷ doista, puste su doline mira od gnjeva Gospodnjega:

³⁸ Izašao je iz šikare kao lav mladi; a tlačitelj im ostavi zemlju posve opustošenu, doista, srdžbom njegovom poharanu.