Jeremija 20 - Biblija Stari i Novi zavjet

Jeremija i Pašhur

¹ Kad je svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Gospodnjeg doma, čuo kako Jeremija predskazuje ove riječi,

² dade Jeremiju pretući i baciti u klade što su se nalazile u gornjoj kapiji Benjamin kraj Gospodnjeg doma.

³ Sljedećeg jutra kad je Pašhur pustio Jeremiju iz klada, Jeremija reče: „Gospod te ne zove Pašhurom, već Grozotom svuda uokolo.

⁴ Jer Gospod kaza ovako: Učinit ću te grozotom, bit ćeš takav samome sebi i svim svojim prijateljima. Oni će na tvoje oči padati od mača dušmanskog. Cijelu Judeju ću predati u ruke babilonskom kralju, a on će ih odvesti u Babilonu i mačem zaklati.

⁵ Stoga ću dati sve bogatstvo ovoga grada i njegovo imanje; sve dragocjenosti i riznicu judejskih kraljeva ću predati u ruke njihovim dušmanima. Oni će sve opljačkati i odnijeti u Babilon.

⁶ A i ti ćeš, Pašhure, biti prognan u sužanjstvo s ukućanima svojim. Doći ćeš u Babilon i tamo ćete snaći smrt, tamo ćete pokopati zajedno s prijateljima tvojim – jer si lažno proricao!”

Jeremijino jadanje

⁷ Gospode, Ti si me ubijedio, i sada sam siguran! Presilan si, nadvladao si! Tako postadoh ruglo, podsmijeh svakom čovjeku!

⁸ Jer kad god govorim – vičem, valja mi najavljivati razaranje i nasilje; tako da sam zbog riječi Gospodnje podsmijeh i ruglo.

⁹ Tad sebi rekoh: „Neću spominjati, neću više govorit u ime Njegovo!” No, tada je gorjelo u srcu mome, kao da je oganj izgarao u kostima ovim, i nisam više mogao zadržati, doista, nisam se mogao obuzdati.

¹⁰ Jer čuo sam mnoge kako šapuću: „Strava svuda uokolo! Prijavite ga! Hajdemo ga prijaviti!” Sav narod s kojim sam mirno živio, svi ljudi čekaju pad moj i govore: „Možda se da zavesti; možda ga možemo svladati, da mu se osvetimo!”

¹¹ Ali Gospod je za me kao junak silni; zato će se spotaći gonitelji moji i neće uspjeti. Neka se posve osramote, jer im nije uspjelo; sramota njihova neće biti zaboravljena.

¹² A sada, Gospode nad vojskama, Ti Koji ispituješ pravednika, kušaš srca i bubrege; daj da vidim osvetu na njima! Jer Tebi sam predao parnicu Tvoju.

¹³ Pjevajte Gospodu, slavite Gospoda! Jer spasio je duše jadnika iz ruku nasilničkih!

¹⁴ Neka je proklet dan kad se rodih; neka ne blagosiljaju dan kad me majka rodila!

¹⁵ Neka je proklet čovjek koji ocu mome donese vijest radosnu, koji reče: „Rodio se dječak!”; onaj koji ga silno obradova.

¹⁶ Neka s tim čovjekom bude kao s gradovima koje je Gospod bez milosti preorao; neka čuje viku zorom, a bojne pokliče u podne;

¹⁷ jer me nije ubio u krilu majčinom, tako da mi majka grob bude, i da vječito ostane trudna!

¹⁸ Zašto sam izbio iz majčine utrobe? Da gledam jad i muku, da mi dani u sramoti prolaze?