Jeremija 2 - Biblija Stari i Novi zavjet

Izraelova nevjera

¹ Stiže mi Gospodnja riječ:

² „Pođi i obznani u Jerusalemu: Sjećam se odanosti mladosti tvoje ljubavi tvoje vjereničke kako si Me slijedio kroz pustinju, kroz zemlju neposijanu.

³ Izrael bijaše svetinja Gospodu, prvijenac Njegove žetve, držao je krivim sve one koji su je žderali, i obuzimala ih je nevolja.” Tako reče Gospod.

⁴ Čuj Gospodnju riječ, o, Jakovljev dome, sva plemena Izraelova doma.

⁵ Gospod kaza ovako: „Kakvu mahanu nađoše očevi vaši na Meni, pa se toliko udaljiše? Slijedili su ništavne idole, a potom i sami postali ništavni.

⁶ Nisu se pitali: ‘Gdje je Gospod Koji nas je izveo iz Egipta, Koji nas je proveo kroz pustu divljinu, kroz zemlju pustinja i provalija, zemlju suše i tame, zemlju nenaseljenu kojom niko ne prolazi?’

⁷ Doveo sam vas u zemlju plodnu, da uživate plodove i žetvu bogatu. Ali vi dođoste i oskrnaviste zemlju Moju, naslijeđe Moje učiniste groznim.

⁸ Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je Gospod?’ Nisu Me poznavali tumači zakona; vođe se odmetnuše. Vjerovjesnici su predskazivali kroz Baala, slijedili su idole isprazne.

⁹ Stoga vas opet krivim – tako veli Gospod – i krivit ću djecu djece vaše!

¹⁰ Pređite do obala Kitima i pogledajte, pošaljite u Kedar i dobro pratite; pogledajte da li se ikada zbilo nešto slično:

¹¹ Da li je kakav narod ikada promijenio bogove? Premda nikakvi bogovi nisu. Ali narod Moj je zamijenio slavu svoju za idole isprazne.

¹² Zgrozite se nad ovim, o, nebesa, i stresite se grozotom.” Tako reče Gospod.

¹³ „Moj narod je zgriješio na dva načina: odrekli su se Mene, izvora žive vode, i iskopali su vlastite bunare, trošne bunare koji ne drže vodu.

¹⁴ Da li je Izrael sluga, rob po rođenju? Zašto je onda postao plijen?

¹⁵ Lavovi riču; podizali su glas svoj na njega. Opustošili su zemlju njegovu, njegovi gradovi su spaljeni i napušteni.

¹⁶ Muževi Memfisa i Tafanesa zdrobiše lubanju tvoju.

¹⁷ Zar to niste sami na se navalili ostavljajući Gospoda, Boga vašeg, dok vas je vodio stazom?

¹⁸ Zašto sada idete u Egipat da pijete nilsku vodu? Zašto idete u Asiriju, da pijete vode Eufrata?

¹⁹ Kaznit će vas vaša zloba, nazadovanje će vas ukoriti. A sada razmislite i shvatite kakvo li je zlo i gorčina za vas kad ostavljate Gospoda, Boga vašeg, i zašto Me se više ne plašite.” Tako reče Gospod, Bog nad vojskama.

²⁰ „Davno si odbacio jaram svoj razbio okove; kazao si: ‘Neću Ti služiti!’ Doista, na svakoj uzvisini, ispod svakog stabla; svugdje si lijegao kao bludnica.

²¹ Zasadio sam te kao lozu izabranu, dobrog i valjanog roda. Kako se onda okrenu protiv Mene, i postade vrljika i loza divlja?

²² Premda se sapunom perete, iako se čistite prahom, mrlja vaše krivice ostaje preda Mnom.” Tako kaza Gospod Bog.

²³ „Kako možete reći: ‘Nisam oskrnavljen; Nisam bludio za Baalima’? Gle, kako ste se ponijeli u dolini; razmislite o onome što učiniste. Ti si divlja kamila, koja trči amo-tamo,

²⁴ divlja magarica koja je navikla na pustinju, koja u požudi svojoj njuši vjetar – ko će je obuzdati u pohoti njenoj? Nijedan se mužjak ne mora truditi dok je prati; naći će je u vrijeme parenja.

²⁵ Ne trči dok noge ne ostanu gole, i grlo suho. Ali ti si kazao: ‘Nema koristi! Ljubim tuđe bogove, i moram za njima poći.’

²⁶ Onako kako se lopov zasrami kada ga uhvate, tako je osramoćen narod Izraela – oni, kraljevi njihovi i dostojanstvenici, svećenici i proroci.

²⁷ Drvetu govore: ‘Ti si otac moj’, a kamenu vele: ‘Ti si me porodio.’ Okrenuli su mi leđa, a ne lica, a ipak dolaze kada se nađu u nevolji i viču: ‘Dođi i spasi nas!’

²⁸ Gdje su bogovi koje izradiste sebi? Neka dođu ako vas mogu spasiti kad vas obuzme nevolja! Jer ti, Judejo, imaš bogova koliko i gradova.

²⁹ Zašto Me optužujete? Svi ste se podigli protiv Mene! To je riječ Gospodnja.

³⁰ Uzalud sam kažnjavao narod vaš, niste se osvrnuli na Moj ukor. Vaš mač je žderao vjerovjesnike kao lav proždrljivi.”

³¹ A vi, ljudi ovoga pokoljenja, saslušajte riječ Gospodnju: „Jesam li bio pustinja Izraelu? ili zemlja velike tame? Zašto Moj narod viče: ‘Slobodni smo da lutamo, nećemo Ti više doći’?

³² Zaboravlja li djevojka svoj nakit, mlada svoj bračni ukras? A ipak Me Moj narod zaboravljao, bezbroj dana.

³³ Kako li ste vješti kad valja tražiti ljubav! Čak i najgora žena može učiti od vas.

³⁴ Na haljama vašim je krv nevinih siromaha, premda ih ne uhvatiste kako provaljuju. A ipak, unatoč svemu ovome

³⁵ velite: ‘Nevin sam, On se na me ne srdi.’ No, Ja ću vam presuditi, jer rekoste: ‘Nisam zgriješio.’

³⁶ Zašto toliko lutate, toliko mijenjate staze svoje? Egipat će vas razočarati, onako kao i Asirija.

³⁷ Ostavit ćete to mjesto, hvatajući se za glave, jer Gospod je odbacio one kojima vjerujete; neće vam pomoći.”