Jeremija 17 - Biblija Stari i Novi zavjet

Grijeh Jude

¹ „Grijeh Judin je zapisan željeznom pisaljkom, urezan je vrškom dijamantskom na tablicu srca njihova, i na rogove njihovih žrtvenika.

² Onako kako misle na djecu svoju, tako se prisjećaju i žrtvenika, Aštarti kraj zelenih stabala na brdima visokim.

³ Ti, planino Moja, dat ću bogatstvo tvoje i imanje kao plijen; visine tvoje zbog grijeha u zemlji cijeloj!

⁴ A ti ćeš zbog svoje krivice ostaviti baštinu koju ti dadoh; dat ću da služiš dušmanima u zemlji koja ti je posve strana; jer oganj srdžbe Moje koji raspaliste plamti dovijeka!”

⁵ Ovako kaza Gospod: „Proklet je onaj čovjek koji se u ljude uzdaje kome je tijelo uzdanica i snaga, čije se srce okreće od Gospoda!

⁶ Bit će poput stabljike usamljene u pustinji; neće vidjeti nikakva dobra, nego će čamiti u pustari slanoj, tamo gdje niko ne živi.

⁷ Blago čovjeku koji se u Gospoda uzda, ko u Njega vjeruje.

⁸ Jer on će biti sličan stablu zasađenom pored vode, što korijenje svoje pušta do potoka, koje se ne plaši žege kada dolazi, nego mu lišće ostaje zeleno; ne brine se ni u godini sušnoj, i stalno donosi plod.”

⁹ Srce je lažljivo i opako; ko ga može do kraja ispitati?

¹⁰ „Ja, Gospod, kušam srce i ispitujem bubrege. Svakome dajem po zasluzi, po plodu djela njegovih!”

¹¹ Kao prepelica koja leže jaje koje nije sama snijela; tako je s onim koji stekne blago, stazama nepoštenja; usred svojih dana ga mora ostaviti, i na kraju je poput ludaka!

¹² O, prijestolje slave, uzvišeno od početaka, mjesto naše svetinje!

¹³ Gospode, nado Izraela! Osramotit će se svi oni koji Te ostave! Doista, oni koji se od Tebe okrenu, bit će u prahu zabilježeni, jer su ostavili Gospoda, izvor vode žive!

¹⁴ Iscijeli me Gospode, i ja ću biti izliječen; spasi me, i ja ću biti spašen, jer Ti si Onaj Koga slavim.

¹⁵ Stalno mi viču: „Gdje je riječ Gospodnja? Neka se ispuni!”

¹⁶ Nisam pobjegao od zadatka pastira, znaš da nisam priželjkivao dan strahote; ono što poteče s mojih usana Ti je znano.

¹⁷ Nemoj mi biti nevolja, Ti si zbjeg moj u danima nesretnim.

¹⁸ Neka se zasrame oni što me progone, ne daj da se osramotim; neka se zgroze, ali mene spasi grozote. Snađi ih danom strahote, iskorijeni ih razaranjem dvostrukim.

Sveta subota

¹⁹ Gospod mi reče ovako: „Pođi i stani na Kapiju Naroda, tamo gdje ulaze i izlaze judejski kraljevi; stani i na sve druge kapije jerusalemske.

²⁰ Tamo im reci: Čujte riječ Gospodnju, o, kraljevi judejski, cijela Judejo i stanovnici Jerusalema, svi vi koji ulazite kroz ove kapije!

²¹ Ovako kaza Gospod: Čuvajte se zbog duša svojih, da se ne opteretite kakvim teretom i da ga subotom pronosite kroz kapije Jerusalema!

²² Nemojte subotom nositi stvari iz vaših kuća i nemojte raditi; poštujte dan subotnji, onako kako sam zapovjedio očevima vašim!

²³ Ali nisu Me poslušali, nisu priklonili uha svoga, nego su ostali tvrdoglavi; ostali su tvrdoglavi u neposluhu svome.

²⁴ Ako Me doista budete slušali – tako veli Gospod – i ako subotom ne budete pronosili robe kroz kapije ovog grada, nego budete štovali subotu, da na taj dan ne radite nikakva posla, onda će vas snaći ovo:

²⁵ Kroz ove kapije će prolaziti kraljevi i plemići koji će sjedati na Davidovo prijestolje; vozit će se kolima i jahati na konjima. Tako će činiti oni i plemići njihovi, muževi Judeje i stanovnici Jerusalema – tako će grad dovijeka cvjetati.

²⁶ A ljudi će dolaziti iz gradova Judeje i iz okoline Jerusalema, iz zemlje Benjamin i iz Šefele, s gorja i iz Negeva, i prinosit će paljenice, klanice, prinosnice i tamjan kao žrtve zahvalnice u domu Gospodnjem.

²⁷ No, ako Me ne budete poslušali, ako ne budete poštovali svetu subotu, i ako kroz kapije jerusalemske budete pronosili robu, onda ću raspaliti oganj na kapijama vašim; progutat će dvorove Jerusalema i neće utihnuti!”