Jeremija 15 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Tad mi se Gospod obrati govoreći: „Kad bi i Mojsije i Samuel stali preda Me, ipak ne bih priklonio srce ovome narodu! Tjeraj ih od lica Moga, neka odstupe!

² A kad ti kažu: ‘Kuda da pođemo?’ Ti im odgovori ovako: ‘Oni kojima je smrt određena – u smrt; oni koji su za mač izabrani – pod mač; oni kojima je glad suđena – u glad; a oni koji su za sužanjstvo – u sužanjstvo.

³ Jer na njih ću pustiti četiri nevolje – tako reče Gospod: Mač da od njega ginu; pse da im tijela razvlače; ptice nebeske i zvijeri polja da žderu.’

⁴ Učinit ću ih ogavnim svim kraljevstvima zemaljskim, i sve zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga – zbog svega što učini u Jerusalemu.

⁵ Jer ko će ti se smilovati Jerusaleme? Ko će te oplakivati? Ko će svratiti tebi da se raspita o zdravlju tvome?

⁶ Odbacio si Me – tako kaza Gospod – nazadovao si, i zato sam ispružio desnicu protiv tebe, da te posve razorim. Dojadilo mi je praštanje Moje.

⁷ Zato sam ih vilama razbacao po kapijama zemlje; uzeo sam djecu narodu, da iskorijenim narod Svoj, jer se nisu odvratili od staza svojih.

⁸ Njihovih udovica je više no pijeska morskog; u podne sam na majke izabranih ratnika pustio uništitelja; na njih sam svalio grozotu i strah.

⁹ Ona što rodi sedmero, uvehnu; ispustila je dušu svoju. Sunce njeno zađe u podne; osramotila se i postidjela, a ostatak njenih ću predati maču dušmanskom!” Tako kaza Gospod.

¹⁰ Mila majko što me rodi – teško meni, čovjeku s kojim se spori zemlja cijela i svi svađaju! Nisam pozajmljivao, nisam u zajam davao, a ipak me svi proklinju.

¹¹ Gospod reče: „Doista, sačuvat ću te za dobro! Dat ću da te u vrijeme nevolje i strahote neprijatelj poštedi.

¹² Može li se željezo slomiti? Željezo sjeverno i mjed?

¹³ Dat ću da popljačkaju blago tvoje u zemlji cijeloj – i sve to zbog grijeha tvojih.

¹⁴ Dat ću da te zarobe dušmani, u zemlji koja ti je neznana; jer oganj koji raspali srdžba Moja neće splasnuti.”

¹⁵ Gospode, sve znaš; prisjeti se, pomozi i osveti se goniteljima mojim! Ne daj da propadnem zbog sporosti gnjeva Tvoga; sjeti se da zbog Tebe trpim sramotu!

¹⁶ Kad stiže riječ Tvoja, ja je progutah; Riječi Tvoje postadoše sreća i radost srca ovog, jer i ja se zovem imenom Tvojim, o, Gospode, Bože nad vojskama!

¹⁷ Nisam sjedio u društvu podrugljivaca, nisam se tamo zabavljao; bdio sam sâm zbog ruke Tvoje, I Ti me ispuni gorčinom.

¹⁸ Zašto je bol moj neprolazan, rana moja smrtna? Ne da se zaliječiti. Hoćeš li mi biti rijeka varljiva, izvor koji presušuje?

¹⁹ Stoga Gospod ovako kaza: „Izliječit ću te ako se pokaješ; i ponovo ćeš mi služiti. A ako ono časno odvojiš od stvari nečasnih, onda ćeš biti glasnik Moj. Neka se ovaj narod okreće tebi, ali ti se nemoj okretati njima.

²⁰ Učinit ću te zidinama čvrstim i mjedenim narodu ovom: oni će na te nasrtati, no, neće te nadvladati. Jer Ja sam s tobom, i Ja ću te spasiti i osloboditi – to je riječ Gospodnja –

²¹ Oslobodit ću te iz ruku opakih, spasiti iz šaka nasilničkih!”