Jeremija 10 - Biblija Stari i Novi zavjet

Mrtvi idoli i Bog živi

¹ O, dome Izraelov – čuj riječ Gospodnju, besjedu koju vam upućuje!

² Ovako kaza Gospod: „Nemojte se učiti putevima naroda tuđih, ne plašite se znamenja nebeskih, premda ih se boje narodi ovi.

³ Jer običaji tih naroda su isprazni. Obore stablo iz šume, i ukrasi ga dlijeto zanatlijsko.

⁴ Kiti ga srebrom i zlatom, učvrsti čavlima i ekserima, da stoji na mjestu svome.

⁵ Nalik su strašilima u polju, koja sama ne govore; koja moraju nositi, jer ne umiju hodati. Ne bojte se takvih, jer vam ne mogu nanijeti zla, a nije im dano ni da vam dobro čine!

⁶ Ali niko nije sličan Tebi, o, Gospode! Silan si, slavno je i moćno ime Tvoje!

⁷ Ko Te se ne mora plašiti, o, Kralju nad narodima? Jer Tebi sve pripada; među svim mudracima naroda, u svim kraljevstvima njihovim nema sličnog Tebi!

⁸ Svi su budalasti i oholi, posve ništavni; drvo i ništa drugo.

⁹ Dopremaju kovano srebro iz Taršiša, zlato iz Ufasa, djelo zlatara i ruku zanatlijskih; ogrnuti plavim i crvenim purpurom nisu ništa doli djelo umjetnika.

¹⁰ Ali Gospod je Bog istinski; Bog živi i vječiti Kralj. Zemlja se trese od gnjeva Njegova, a narodi ne mogu podnijeti Njegove srdžbe.”

¹¹ Recite im ovako: „Ovi bogovi koji ne stvoriše nebesa i zemlju, nestat će sa zemlje i ispod nebesa.”

¹² No, Bog je stvorio zemlju snagom Svojom, u mudrosti Svojoj je ograničio krug zemaljski, a nebesa razapeo umom Svojim.

¹³ Na nebu se skuplja voda, oblaci uzlaze s kraja zemljinog čim bljesne prva munja. On grom preobražava u kiše, a vjetar izvodi iz odaja njegovih.

¹⁴ Tad je svaki čovjek nerazborit, ne shvata; i svaki se zlatar srami idolom svojim, jer je laž izlivena – u njemu nema duha.

¹⁵ Laž je, jadna tvorevina! Propast će kad ih snađe sud!

¹⁶ No, Onaj Koji je dio Jakovljev nije takav, on je Stvoritelj svega, a Izrael je pleme baštine Njegove; ime Mu je Gospod nad vojskama.

¹⁷ Digni svoje prnje sa zemlje, ti koji živiš pod opsadom!

¹⁸ Jer Gospod je kazao ovako: „Gle, ovaj put ću izbaciti stanovnike zemlje, potlačit ću ih da Me nađu.”

Molitva i sud

¹⁹ Teško meni u nevolji ovoj! Kako li je bolna ova rana! Ali pomislih: ovo je muka moja, i mora da je podnosim.

²⁰ Šator je oboren, svi konopci pokidani; ostaviše me djeca moja, nema ih više. Kraj mene više ne razapinju šator, niko ne prinosi krilo šatorsko!

²¹ Jer pastiri se oholiše, više ne tražiše Gospoda; zato nemaju uspjeha, i zato im se razbježa cijelo stado.

²² Čuj, glasina: Gle, prilazi silna oluja sa sjevera, da razori gradove judejske da ih pretvori u brlog šakala!

²³ Ah, Gospode, znam da čovjek ne upravlja putevima vlastitim, da ne određuje korake svoje dok hodi.

²⁴ Kudi me Gospode, ali u mjeri pravoj a ne u srdžbi Svojoj, da posve ne propadnem!

²⁵ Srdžbom snađi narode koji Te ne poznaju, one rodove koji ne zazivaju ime Tvoje. Jer oni su proždrli Jakova, doista, posve su ga progutali i upropastili, boravište njegovo opustošili.