Jakovljevo 1 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Jakov, rob Boga i Gospoda Mesije Isusa, dvanaesterima plemenâ u raseljeništvu, pozdrav.

Iskušenja i vjera

² Smatrajte to punom radošću, braćo moja, kad upadnete u razna iskušenja,

³ znajući da iskušavanje vaše vjere donosi ustrajnost!

⁴ I neka ta ustrajnost donese savršeno djelo, da budete zreli i savršeni, bez bilo kakvog nedostatka!

⁵ Ako nekome od vas nedostaje mudrosti, neka moli od Boga, Koji svima daje velikodušno i bez prigovaranja, i dat će mu se!

⁶ Ali neka moli s vjerom, bez bilo kakve sumnje, jer je onaj koji sumnja poput morskog talasa što ga vjetar goni i baca na sve strane.

⁷ Nek ne misli taj da će nešto primiti od Gospoda,

⁸ jer je čovjek neodlučan, nestalan na svim svojim putevima.

⁹ Neka se brat nižeg položaja ponosi u svom uzvišenju,

¹⁰ a onaj bogati u svom poniženju, jer će proći kao cvijet biljke:

¹¹ izađe žarko sunce te osuši biljku, a njen cvijet otpadne i propadne njegova ljepota. Tako će i bogati čovjek usahnuti u svojim nastojanjima.

¹² Blago čovjeku koji ustraje u iskušenju, jer će, prokušan, primiti vijenac života kojeg je Gospod obećao onima koji Ga vole.

¹³ Neka niko u kušnji ne kaže: „Bog me kuša.” Doista, Bog ne može biti kušan zlim stvarima, a ni sâm nikoga ne kuša.

¹⁴ Nego svakoga kuša njegova vlastita požuda, koja ga huška i navlači.

¹⁵ Tada požuda, kad začne, rađa grijeh, a grijeh, kad je izvršen, donosi smrt.

¹⁶ Ne varajte se, draga moja braćo!

¹⁷ Svaki dobar dar i svaki savršen poklon je odozgor, silazi od Oca svjetlilâ, a kod Njega nema mijene, ni promjene sjene.

¹⁸ On nas je, Svojom voljom, rodio Riječju istine, da budemo neka vrsta prvjenaca Njegovih stvorenja.

Ispravno slušanje Riječi

¹⁹ Znajte, draga moja braćo: neka svako bude brz da sluša, a spor da govori, i spor za srdžbu,

²⁰ jer čovjekova srdžba ne postiže Božiju pravednost.

²¹ Zato odbacite od sebe svu prljavštinu i preostalu pokvarenost, te sa krotkošću primite usađenu riječ koja može spasiti vaše duše!

²² Budite vršioci riječi, a ne samo slušaoci koji sami sebe zavaravaju.

²³ Jer ako je neko samo slušalac riječi, a ne i izvršilac, takav je poput čovjeka koji posmatra svoje prirodno lice u ogledalu:

²⁴ pogleda se i ode, te odmah zaboravi kakav je bio.

²⁵ Ali ko pogleda u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, ne kao zaboravni slušalac, već kao stvarni izvršilac, taj će biti blagoslovljen u svom radu.

Ispravno Bogosluženje

²⁶ Ako neko za sebe smatra da je pobožan a ne obuzdava jezik, nego zavarava svoje srce, njegova je pobožnost bezvrijedna.

²⁷ A čista i neokaljana pobožnost pred Bogom Ocem je ovo: brinuti se za siročad i za udovice u njihovoj nevolji, te čuvati se neokaljanim od ovog svijeta.