Izreke 24 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Ne zavidi zlikovcima, i ne priželjkuj njihovo društvo.

² Jer srca njihova traže nasilje, a usne im zbore nepravdu!

³ Mudrošću se kuća gradi, a razborom učvršćuje,

⁴ riznice joj se razborom pune, dragocjenostima lijepim i raznim.

⁵ Mudar čovjek je i snažan, čovjek razborit se osnažuje,

⁶ jer rat se dobija mudrim vodstvom, a mnogim savjetnicima pobjeda.

⁷ Preuzvišena je mudrost za bezumnoga, zato na sudu ne otvara usta svoja.

⁸ Ko zlo smišlja, zvat će se zločinac.

⁹ Spletkarenje je grijeh, i podrugljivac je mrzak ljudima.

¹⁰ Budeš li klonuo u dane nevolje, onda je bijedna snaga tvoja.

¹¹ Izbavi one koji u smrt hode, zadrži one koji posrću u propast!

¹² Ako kažeš: „Gle, nismo znali”, zar neće Onaj koji srca kuša to prepoznati, Onaj što dušu tvoju pazi to ugledati, i čovjeku platiti prema djelima njegovim?

¹³ Sine moj, jedi med jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvom.

¹⁴ Spoznaj da je i mudrost takva duši tvojoj: kada je nađeš, budućnost si stekao, i nada ti neće propasti.

¹⁵ Ne vrebaj pred kućama pravednika kao zločinac, ne čini nasilja domu njegovom!

¹⁶ Jer pravednik sedam puta padne i opet ustaje, ali zlikovci propadaju u nevoljama.

¹⁷ Ne raduj se kad ti neprijatelj padne, neka ti radosno ne kliče srce kada posrne,

¹⁸ jer Gospod će vidjeti i neće mu bit milo; da srdžbu Svoju ne odvrati od njega.

¹⁹ Nemoj se srditi zbog zločinaca, i ne zavidi opakima;

²⁰ jer zločinac nema budućnosti, i svjetiljku zlikovca će ugasiti.

²¹ Sine moj, boj se Gospoda i kralja i ne sjedaj sa onima koji to ne čine,

²² jer će iznenadna nesreća od njih stići i ko zna kakva propast?

Daljnje izreke mudraca

²³ I ove su izreke mudrih: ne valja biti pristran na sudu.

²⁴ Ko bezbožniku kaže: „Ti si pravednik”, njega proklinju narodi i kune ga puk;

²⁵ ali raduju se onima koji pravo sude, i njih će snaći blagoslov sreće.

²⁶ U usta ljubi ko dâ odgovor ispravan.

²⁷ Posao svoj završi vani i uredi polje svoje, a potom dom svoj gradi.

²⁸ Ne svjedoči bezrazložno protiv bližnjeg svoga! Zašto varaš usnama svojim?

²⁹ Nemoj govoriti: „Kako je on meni učinio, tako ću mu i vratiti; vratit ću mu prema djelu njegovom!”

³⁰ Prođoh pokraj oranica lijena čovjeka, i pokraj vinograda bezumnika,

³¹ gle, sav je u korov zarastao, sve je kopriva prekrila, i zid kameni se urušio.

³² To vidjeh i uzeh srcu, posmatrah i izvukoh pouku.

³³ Malo spavati, malo drijemati, malo ruke u krilo polagati, odmora radi;

³⁴ i siromaštvo će ti prići kao pljačkaš, i neimaština kao čovjek naoružan.