Izreke 18 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Ko se izdvaja popušta vlastitim strastima, opire se svemu razumnome.

² Bezumnom čovjeku nije do razboritosti, već do vlastite besjede.

³ Gdje stigne opakost slijedi i prezir, a sramota ide za poniženjem.

⁴ Riječi čovjeka su vode duboke, a izvor mudrosti potok što žubori.

⁵ Ne pristaj uz opakog čovjeka na sudu, i pravedniku ne škodi u parnici.

⁶ Besjede bezumnika svađu zameću i usta njegova batinu traže.

⁷ Bezumniku su propast usta njegova, a usne zamka duši njegovoj.

⁸ Riječi klevete su poput zalogaja slatkih, spuštaju se u dno utrobe.

⁹ Nemaran radnik je brat rasipniku.

¹⁰ Ime Gospodnje je utvrda silna, pravednik se tamo sklanja.

¹¹ Blago bogatog za njega je grad čvrst, poput zidina visokih u umu njegovom.

¹² Oholo je srce čovjekovo prije propasti, a čast slijedi poniznost.

¹³ Sramota je u onoga koji odgovara, a ne sasluša.

¹⁴ Duh čovječiji će podnijeti bolest, ali ko će podići srce slomljeno?

¹⁵ Srce razumno stječe znanja, i spoznaju traži uho mudraca.

¹⁶ Dar čovjeku stvara prilike, odvodi ga pred velikaše.

¹⁷ Prvi se čini kao pravednik na sudu, a onda dođe drugi i opovrgne ga.

¹⁸ Žrijeb svađu razrješava, odlučuje i među silnicima.

¹⁹ Teže se pomiriti s bratom uvrijeđenim, nego osvojiti grad tvrdi, a svađa je poput prijevornica tvrđave.

²⁰ Čovjek se siti plodom usta svojih, požnjeti će ono što ustima zasadi.

²¹ Život i smrt od jezika zavise, uživat će plodove njihove ko ih ljubi.

²² Našao si dobro ako ženu nađeš, i milost stekao od Gospoda.

²³ Ponizno moli siromah, a bogataš tvrdo odgovara.

²⁴ Mnogi prijatelji nas bliže propasti, ali ima ih koji su vjerniji i od braće.