Izlazak 15 - Biblija Stari i Novi zavjet

Mojsijeva pjesma

¹ Tad Mojsije i narod zapjevaju ovu pjesmu Gospodu: „Gospodu ću pjevati jer je slavno nadvladao konja i jahača u more sunovratio.

² Gospod snaga je i pjesma moja, spasenjem mojim postade On! To je moj Bog i ja ću Ga slaviti; Bog očeva mojih veličati Ga hoću.

³ Gospod je ratnik silni, ime mu je Gospod.

⁴ Faraonove kočije i vojsku njegovu On u more baci i njegove časnike izabranike, u more sunovrati.

⁵ Vode ih prekriše i u dubine padoše kamenu slični.

⁶ Desnica Tvoja, o Gospode, pobjedonosna u ratu desnica Tvoja, o Gospode, neprijatelja satra.

⁷ U uzvišenosti sjaja Svoga neprijatelje Svoje urušavaš srdžbu Svoju šalješ proždire ih kao slamu.

⁸ Od daha nozdrva Tvojih gomilaju se vode bujice se skupiše vali se stisnuše usred mora.

⁹ Neprijatelj reče, ‘Gonit ću stignut ću i plijen ću dijeliti; nasitit će ih se duša moja, mač ću svoj izvući ruka moja će ih istrijebiti’

¹⁰ Vjetrom si Svojim zapuhao i more ih je prekrilo potonuše poput olova u vodama moćnim.

¹¹ Ko je među bogovima, poput Tebe, o Gospode? Ko je poput Tebe, dičan u svetosti Svojoj, divan u djelima slavnim čineći čudesa.

¹² Desnicu Ti Svoju pruži i zemlja ih proguta.

¹³ Vodio si ljubavlju vjernom, narod Svoj koji si iskupio. Silom Svojom ih vodio u Svetište Svoje.

¹⁴ Narod je počuo i tresao se; muka spopade žitelje zemlje filistejske.

¹⁵ Nezadovoljni su sada plemići Edoma; trepet obuze vođe Moaba, stanovnici Kanaana se istopiše.

¹⁶ Strah i trepet pade na njih zbog sile desnice Tvoje, mirni su poput kamena dok narod Tvoj, o Gospode, koji si zadobio – ne prođe.

¹⁷ Uvest ćeš ih i postaviti na Svoju planinu, mjesto, o Gospode, koje si načinio svetištem Svojim, sklonište, o Gospode, što ruke Tvoje stvoriše.

¹⁸ Gospod će vladati, dovijeka.”

¹⁹ Jer kada konji faraonovi zajedno sa kočijama i konjanicima njegovim uđoše u more, Gospod sunovrati vode na njih, dok je narod izraelski prešao po suhu sred voda.

²⁰ Tad Aronova sestra, vjerovjesnica Mirjam, uze bubanj u ruke, a sve žene pođoše za njom noseći bubnjeve i plešući.

²¹ I Mirjam im je pjevala: „Pjevajte Gospodu, jer slavno je nadvladao konja je i konjanika u more pobacao.”

Gorka voda pretvorena u slatku

²² Tad Mojsije pokrene Izraelce od Crvenog mora i oni se uputiše k pustinji Šur. Tri dana lutaše kroz pustinju i ne nađoše vode.

²³ Tad stigoše u Maru, ali nisu mogli piti vodu marsku jer bijaše gorka.

²⁴ Tad narod počne gunđati protiv Mojsija govoreći: „Šta ćemo piti?”

²⁵ A on zavapi Gospodu te mu Gospod pokaza jedno drvo. On baci drvo u vodu i ona postane slatka. Tamo im Gospod dade zakon i pravo; tamo ih je kušao

²⁶ i On reče: „Ako ćeš glas Gospoda, Boga svoga, dobro slušati, činiti što je pravo u Njegovim očima, pokoravati se Njegovim zapovijedima i ispunjavati Njegove uredbe, onda neću puštati nikakve bolesti na tebe, kao što ih pustih na Egipćane, jer Ja sam Gospod, tvoj liječnik!”

²⁷ Dođoše u Elim, tamo bijaše dvanaest izvora i sedamdeset stabala palmi, i tamo se utabore kraj voda.