Izlazak 12 - Biblija Stari i Novi zavjet

Izrael pošteđen pred sudom, pasha

¹ I Gospod poruči Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:

² „Neka vam je ovaj mjesec početak mjesecima, neka je prvi mjesec godine za vas.

³ Recite čitavoj zajednici izraelskoj da desetoga dana ovoga mjeseca svaki domaćin uzme janje ili jare, jedno po kući,

⁴ ako li je pak porodica premala za janje ili jare neka ga uzme zajedno s komšijom koji mu je najbliži kući, s onoliko duša koliko mogu pojesti janje ili jare.

⁵ A janje ili jare neka vam bude zdravo i muško; staro godinu dana; od ovaca ili koza ga uzmite.

⁶ Morate ga čuvati do četrnaestog dana ovoga mjeseca, kada će uvečer čitava zajednica izraelska zaklati svoje žrtve.”

⁷ „I neka uzmu krvi i neka premažu pragove svoje i dovratnike na kućama u kojima će jesti.

⁸ I meso neka pojedu istu noć sa beskvasnim hljebom i s gorkim zeljem.

⁹ Ništa od toga ne jedite sirovo ni kuhano, nego samo pečeno na vatri, glavu njegovu, udove i iznutrice.

¹⁰ I neka ništa od toga ne ostane do jutra. Ako li pak nešto ostane, onda to spalite.

¹¹ A ovako trebate jesti, opasani, s obućom na nogama i štapom u ruci. Brzo jedite, jer je to pasha Božija.

¹² Jer te noći ću proći kroz Egipat i svu prvorođenčad u zemlji pogubiti, od čovjeka i od stoke, i sva božanstva egipatska ću ljuto kazniti, Ja, Gospod.

¹³ I neka krv služi kao znak na kućama u kojim vi živite, jer kada krv vidim, onda ću vas poštedjeti i tu kuću zaobići, i neće vas nikakvo zlo snaći kada udarim na zemlju egipatsku.”

¹⁴ „I pamtite taj dan i slavite ga Bogu u čast. I sva pokoljenja neka ga vječno slave.

¹⁵ Sedam dana jedite beskvasni hljeb; zato već prvog dana iz kuće sklonite kvasac. Jer, ko bude jeo hljeb s kvascem od prvoga do sedmoga dana, duša će mu biti iskorijenjena iz Izraela!

¹⁶ A prvog i sedmog dana održite sveti skup. Nikakvog posla taj dan nemojte obavljati; samo ono što ćete jesti taj dan – to smijete spremiti.

¹⁷ I održavajte dan beskvasnih hljebova! Jer baš na taj dan izbavih vaše čete iz Egipta; zato ćete ovaj dan obilježavati; i to je vječna zapovijed pokoljenjima što dolaze.

¹⁸ Od noći četrnaestog dana prvog mjeseca, sve do dvadeset i prvog dana uvečer, hljeb ćete beskvasni jesti.

¹⁹ Sedam dana vam se u kući ne smije naći kvasac. Jer ko jede hljeb sa kvascem njegova će duša biti iz Izraela iskorijenjena, bio tuđinac ili rođen u zemlji.

²⁰ Ne jedite hljeb sa kvascem, gdje god da ste, ima da jedete hljeb beskvasni!”

²¹ I Mojsije pozva sve starješine izraelske pa im reče: „Idite i uzmite si janje ili jare po porodicama vašim i zakoljite pashu!

²² I uzmite busen kitopa i umočite ga u krv te krvlju namažite nadvratnik i oba dovratka, i neka niko ne prelazi kućni prag do jutra.

²³ Jer Gospod će obilaziti i udarati na Egipćane, a kada primijeti krv na pragu i na dovratnicima, tada će Gospod proći kraj vrata i neće dopustiti zlotvoru da ubija u vašim kućama.

²⁴ I ove se zapovijedi držite kao naredbe koja vrijedi za vas i djecu vašu dovijeka!

²⁵ I kada stignete u zemlju koju će vam Gospod dati, kako je i kazao, izvršavajte ovu zapovijed.

²⁶ I kada vas djeca vaša upitaju: ‘Kakvu to službu vršite?’,

²⁷ onda kažite: ‘To je žrtva za pashu Gospodnju, koji prođe kraj kuća Izraelovih sinova u Egiptu, kada je na Egipćane udario, a naš poštedio.’” Tad narod pade ničice i pomoli se.

²⁸ I Izraelovi sinovi pođoše i uradiše baš kako je Gospod zapovjedio Mojsiju i Aronu.

Deseta pošast: smrt prvorođenčadi

²⁹ I u ponoć Gospod pomori svu prvorođenčad u Egiptu. Od prvorođenca faraonova, koji je sjedio na prijestolju, do prvorođenog zarobljenika, koji je bdio u tamnici – pomori i sve prvine od stoke.

³⁰ I faraon ustane iste noći; on i sve sluge njegove i svi Egipćani jer je velika jeka odlijegala Egiptom; ne bijaše kuće u kojoj nije bilo mrtvaca.

³¹ I on pozva Mojsija i Arona te noći i reče: „Dižite se i idite od moga naroda, vi i Izraelovi sinovi, pođite i služite Gospodu, kako ste tražili!

³² Ovce i goveda svoja vodite sa sobom kako ste iskali, otiđite pa i mene blagoslovite!”

Izlazak

³³ I Egipćani navale na narod da ga što prije istjeraju iz zemlje, i govorahu: „Svi smo osuđeni na smrt!”

³⁴ I narod je nosio svoje tijesto, prije no što je skislo; naćve uvijene u haljine ponesoše na ramenima.

³⁵ I djeca Izraelova postupiše kako Mojsije reče, i tražiše od Egipćana srebreni i zlatni nakit, i haljine.

³⁶ A Gospod Egipćane učini blagonaklonim pa im dadoše sve što tražiše. Tako Egipćane opljačkaše.

³⁷ Tako Izraelovi sinovi iseliše iz Ramzesa prema Sukotu. Bijaše ih šest stotina hiljada pješaka, ne računajući žene i djecu.

³⁸ A i mnogo drugih ljudi pođe s njima; mnogo stoke, ovaca i goveda.

³⁹ I napraviše beskvasne pogače od tijesta koje donesoše iz Egipta, beskvasna hljeba, jer nije bilo skislo. Protjerani iz Egipta nisu imali vremena sebi druge hrane spremiti.

⁴⁰ I narod izraelski provede u Egiptu ukupno četiri stotine i trideset godina.

⁴¹ I desi se baš toga dana kada se navrši tih četiri stotine i trideset godina, da čitava vojska Gospodnja izađe iz Egipta.

⁴² To je bila noć bdijenja za Gospoda, kada ih izvede iz zemlje egipatske. To je noć koju u čast Gospodu bdiju svi Izraelovi sinovi od koljena na koljeno.

Propisi o pashi

⁴³ I Gospod reče Mojsiju i Aronu: „Ovo su propisi za pashu: Nijedan stranac ne smije jesti od žrtve.

⁴⁴ Ali svaki sluga, kupljen novcem, smije je okusiti čim ga obrežete.

⁴⁵ Došljaci i najamnici je ne smiju jesti.

⁴⁶ U jednoj kući da se jede; mesa od nje ne iznosite van, niti njene kosti lomite.

⁴⁷ Neka čitava zajednica Izraelova slavi.

⁴⁸ I ako se kod tebe nađe stranac i poželi slaviti pashu, Gospodu u čast, svi se njegovi muški najprije moraju obrezati, da bi bio isti kao domaći, onda mogu slaviti. Ali nijedan neobrezani je ne smije jesti.

⁴⁹ Neka isti zakon važi za domaće i tuđince koji živi među vama.”

⁵⁰ I sav narod Izraela učini onako kako je Gospod naredio Mojsiju i Aronu.

⁵¹ I toga dana Gospod izvede Izraelove sinove, po njihovim četama, iz egipatske zemlje.