Ivan 8 - Biblija Stari i Novi zavjet

Preljubnica

¹ Isus ode na Maslinsku goru,

² no rano ujutro opet dođe u Hram. Narod se okupi oko njega, a on sjedne i počne poučavati.

³ Pismoznanci i farizeji dovedu mu neku ženu uhvaćenu u preljubi. Postave je ispred svih.

⁴ „Učitelju”, rekoše Isusu, „ova je žena zatečena u sâmom činu preljube.

⁵ Mojsijev zakon nam nalaže da je kamenujemo. Šta ti kažeš?”

⁶ Ovo su pitali da bi ga iskušali i da bi ga mogli optužiti, ali Isus se samo sagnuo i počeo pisati prstom po zemlji.

⁷ Kako su i dalje zahtijevali da im odgovori, on se uspravi i reče: „Ko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!”

⁸ Zatim se ponovo sagne i nastavi pisati po zemlji.

⁹ Kad su to čuli, raziđu se jedan po jedan, počevši od najstarijega. Isus ostane sâm sa ženom u sredini.

¹⁰ Opet se uspravi i reče joj: „Gdje su, ženo? Zar te niko nije osudio?”

¹¹ „Nijedan, Gospode”, odgovori žena. A Isus joj reče: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada ne griješi više!”

Svjetlo svijeta

¹² Isus ponovo reče narodu: „Ja sam svjetlo svijeta. Ko me slijedi, neće hodati u tami, već će imati svjetlo koje vodi u Život.”

¹³ Farizeji mu odgovore: „Ti svjedočiš sâm za se. Tvoje svjedočanstvo nije istinito!”

¹⁴ Isus reče: „Moje svjedočanstvo je istinito, iako svjedočim sâm o sebi, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi ne znate odakle sam došao i kamo idem.

¹⁵ Vi sudite po tijelu, a ja nikoga ne osuđujem.

¹⁶ No, ako i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sâm – uza me je Otac Koji me poslao.

¹⁷ Čak je i u vašem Zakonu pisano da je svjedočanstvo dvojice istinito.

¹⁸ Ja svjedočim za sebe, a za mene svjedoči i Otac Koji me je poslao.”

¹⁹ „Gdje ti je Otac?”, upitaju ga. Isus im odgovori: „Ne poznajete mene, pa ne znate ni moga Oca. Kad biste mene poznavali, znali biste i Njega.”

²⁰ Isus je sve to rekao u riznici dok je poučavao u Hramu. Pa ipak, nisu ga uhvatili, jer još ne bijaše došlo njegovo vrijeme.

„Ja odlazim”

²¹ Poslije im Isus ponovo reče: „Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i umrijet ćete u svom grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.”

²² Jevreji se nato stanu pitati: „Da se možda ne kani ubiti? Jer rekao je: Kamo ja idem, vi ne možete doći.”

²³ On im tada veli: „Vi ste odozdol, a ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.

²⁴ Eto, zato sam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ne povjerujete li da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.”

²⁵ Oni ga stoga upitaju: „Reci nam: ko si?” On odgovori: „Zašto ja uopće s vama i govorim.

²⁶ Imao bih mnogo toga za kazati i suditi vam, ali Onaj Koji me poslao je Istinit i ja govorim svijetu ono što sam od Njega čuo.”

²⁷ Oni, međutim, nisu znali da im govori o Ocu.

²⁸ Stoga Isus reče: „Kad podignete Sina Čovječijega, znat ćete da Ja jesam i da od sebe ne činim ništa, nego govorim samo ono što me je Otac naučio.

²⁹ Onaj Koji me je poslao sa mnom je. Nije me ostavio samoga zato što uvijek činim ono što je Njemu drago.”

³⁰ Dok je to govorio, mnogi povjeruju u njega.

Abrahamovi potomci

³¹ Tada Isus reče Jevrejima koji su mu povjerovali: „Uistinu ste moji učenici ako ustrajete u mojoj riječi.

³² Upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.”

³³ „Ali mi smo Abrahamovi potomci”, kazaše oni. „Nikad nismo nikome robovali. Kako onda govoriš – bit ćete slobodni?”

³⁴ Isus im odgovori: „Zaista, zaista vam kažem: ko god čini grijeh, rob je grijeha.

³⁵ Rob ne ostaje u kući trajno, a sin ostaje zauvijek.

³⁶ Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.

³⁷ Znam da ste Abrahamovi potomci, ali me ipak želite ubiti, jer moja riječ ne nalazi mjesta u vašim srcima.

³⁸ Govorim vam ono što sam vidio kod Oca. A vi slijedite savjet svojega oca.”

³⁹ „Naš je otac Abraham”, odgovore oni. „Da ste Abrahamova djeca”, reče im Isus, „činili biste njegova djela.

⁴⁰ Ali sada, pokušavate me ubiti, jer sam vam govorio istinu koju sam čuo od Boga. Abraham tako nije činio!

⁴¹ Vi činite djela svojeg oca.” Oni mu odgovore: „Nismo mi rođeni iz preljube – mi imamo jednog Oca – Boga.”

⁴² Isus im reče: „Da je Bog vaš otac, voljeli biste i mene, jer sam od Boga izašao i došao. Nisam sâm došao, nego me je On poslao.

⁴³ Zašto ne možete shvatiti šta vam govorim? Zato što niste kadri slušati moju riječ.

⁴⁴ Jer vam je otac Đavo, pa volite činiti volju svoga oca. On je od početka ubica i nije stajao u istini, jer u njemu nema istine. Kad laže, govori što je njegovo, jer je lažac i otac laži.

⁴⁵ Zato meni ne vjerujete, jer vam govorim istinu.

⁴⁶ Koji mi od vas može dokazati grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?

⁴⁷ Ko je od Boga, sluša Božije riječi. Vi ih ne slušate zato što niste od Boga.”

Isus i Abraham

⁴⁸ „Nismo li mi dobro rekli da si Samarićanin i da si opsjednut zloduhom?”, odgovore mu Jevreji.

⁴⁹ Isus reče: „Nisam ja opsjednut zloduhom, već častim svojeg Oca, a vi me prezirete.

⁵⁰ Ali ja ne tražim svoje slave. Ima ko je traži i ko sudi.

⁵¹ Zaista, zaista vam kažem, ko vrši moje riječi, nikada neće vidjeti smrti.”

⁵² „Sada znamo da te opsjeo zloduh”, rekoše mu Jevreji. „Abraham je umro, kao i vjerovjesnici, a ti pak tvrdiš da onaj koji slijedi tvoje riječi neće nikad okusiti smrti.

⁵³ Zar si ti veći od našeg oca Abrahama, koji je umro? I od vjerovjesnika koji su pomrli? Za koga se ti praviš?”

⁵⁴ Isus im tada reče: „Slavim li sâm sebe, ta slava je ništa – no mene proslavlja moj Otac. Za Njega vi tvrdite da je vaš Bog,

⁵⁵ a ne poznajete Ga. Ali ja Ga poznajem. Kad bih rekao da Ga ne poznajem, bio bih lažac kao i vi. No ja Ga poznajem i vršim Njegovu riječ.

⁵⁶ Vaš se otac Abraham radovao što može vidjeti moj dan. Vidio ga je i veselio se.”

⁵⁷ Jevreji mu rekoše: „Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama!”

⁵⁸ Isus im odvrati: „Zaista, zaista vam kažem, Ja jesam, još i prije nego što je Abraham postao.”

⁵⁹ Nato zgrabe kamenje da ga ubiju, ali Isus se sakri i izađe iz Hrama.