Ivan 6 - Biblija Stari i Novi zavjet

Isus hrani pet hiljada ljudi

¹ Nakon toga Isus prijeđe na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog jezera.

² Mnoštvo ljudi ga je slijedilo, jer su gledali čuda koja je činio na bolesnima.

³ Isus se popne na goru i sjedne sa svojim učenicima.

⁴ Bližio se jevrejski blagdan Pashe.

⁵ Podigavši pogled, Isus ugleda veliko mnoštvo kako dolazi prema njemu. On upita Filipa: „Gdje da kupimo hljeba da nahranimo toliki narod?”

⁶ To je rekao da bi ga kušao, jer on je već znao šta će učiniti.

⁷ Filip mu odgovori: „Za dvjesto denara ne bi bilo dovoljno hljeba da svako dobije samo malo hrane.”

⁸ Tada Andrija, brat Simona Kefe i jedan od učenika, reče:

⁹ „Ovdje je jedan dječak s pet ječmenih hljebova i dvije ribice. Ali šta je to za toliki narod?”

¹⁰ „Neka ljudi sjednu!”, naredi Isus. A bilo je tamo mnogo trave. I posjedaše muškarci, njih oko pet hiljada.

¹¹ Zatim Isus uzme hljebove, zahvali, pa ih razdijeli ljudima koji su sjedili, a isto tako i ribe, koliko god su htjeli.

¹² Kad su se nasitili, Isus reče učenicima: „A sad pokupite ostatke tako da ništa ne propadne.”

¹³ Dvanaest košara su napunili ostacima preostalim mnoštvu koje se nahranilo s pet ječmenih hljebova.

¹⁴ Kad su ljudi shvatili kakvo je veliko čudo Isus učinio, povikali su: „On je zaista vjerovjesnik kojeg očekujemo!”

¹⁵ Kad Isus vidje da su spremni odvesti ga i učiniti svojim carem, ode ponovo u goru, sasvim sâm.

Isus hoda po vodi

¹⁶ Uvečer siđu njegovi učenici na obalu.

¹⁷ No kako je već pao mrak, a Isus se još nije vratio, ukrcaju se u lađu i upute na drugu stranu jezera, prema Kafarnaumu.

¹⁸ Voda je bila uzburkana jakim vjetrom.

¹⁹ Kad su otplovili nekih dvadeset pet do trideset stadija od obale, iznenada ugledaju Isusa kako hoda po vodi, prema lađi. Prestraše se,

²⁰ no on im reče: „Ne bojte se! Ja sam!”

²¹ Htjeli su ga uzeti na lađu, ali lađa se odmah nađe na obali prema kojoj su plovili.

Hljeb života

²² Drugoga jutra narod koji je ostao na obali s druge strane jezera zapazi da je tamo bila samo jedna lađica, te da se Isus nije ukrcao s učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega.

²³ U blizinu onog mjesta na kojem su jeli hljeb, nakon što je Isus zahvalio Bogu, pristigne nekoliko lađica iz Tiberijade.

²⁴ Kad su ljudi vidjeli da tamo nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa.

²⁵ Kad su stigli tamo, našli su ga i upitali: „Učitelju, kad si došao ovamo?”

²⁶ Isus im odgovori: „Zaista, zaista vam kažem, tražite me jer ste se nasitili onih hljebova, a ne zato što ste vidjeli čuda.

²⁷ Ne pribavljajte sebi kvarljivu hranu, već hranu koja ostaje za Vječni život, što će vam ga dati Sin Čovječiji. Jer Ga je Bog Otac za to ovlastio.”

²⁸ „Šta da radimo da bismo činili Božija djela?”, pitali su.

²⁹ „Ovo je djelo Božije: da vjerujete u onoga koga je On poslao”, odgovori im Isus.

³⁰ „Kakav ćeš čudesni znak dati”, pitali su, „da bismo Ga vidjeli i povjerovali ti? Šta ćeš učiniti?

³¹ Naši su očevi jeli manu u pustinji, kako je i pisano: Dao im je za jelo hljeb s Neba.”

³² Isus im reče: „Zaista, zaista vam kažem, nije vam Mojsije dao hljeb s Neba, nego vam moj Otac daje istinski hljeb s Neba.

³³ Jer Božiji hljeb je onaj koji je sišao s Neba i koji svijetu daje Život.”

³⁴ „Gospode”, kazaše mu oni, „daj nam uvijek tog hljeba.”

³⁵ Isus im odgovori: „Ja sam hljeb života. Ko dolazi meni, neće nikad ogladnjeti. Ko vjeruje u mene, nikad neće ožednjeti.

³⁶ Ali, kao što vam rekoh, gledali ste me, a ipak ne vjerujete.

³⁷ No svi oni koje mi je Otac dao, doći će meni, a takve nikada neću izbaciti.

³⁸ Jer ja sam sišao s Neba da ispunim volju Onoga Koji me poslao, a ne svoju volju.

³⁹ A Njegova je volja da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je On dao, nego da ih u posljednji dan oživim.

⁴⁰ Volja mojeg Oca je da svako ko vidi Sina i ko vjeruje u Njega ima Vječni život, te da ga ja oživim u posljednji dan.”

⁴¹ Jevreji su počeli gunđati protiv njega zato što je o sebi rekao: „Ja sam hljeb koji je sišao s Neba.”

⁴² „Pa to je Isus, Josipov sin”, govorili su. „Znamo mu i oca i majku. Kako sad može reći: Sišao sam s Neba.”

⁴³ Isus im odgovori: „Ne gunđajte međusobno!

⁴⁴ Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac Koji me je poslao, a ja ću ga oživjeti u posljednji dan.

⁴⁵ Kao što je pisano: Svi će biti učenici Božiji. Koji god slušaju Oca i koji se nauče, doći će meni.

⁴⁶ To ne znači da je neko vidio Oca. Samo onaj koji dolazi od Boga, vidio je Oca.

⁴⁷ Zaista, zaista vam kažem, ko vjeruje, ima Vječni život.

⁴⁸ Ja sam hljeb života.

⁴⁹ Vaši su očevi jeli manu u pustinji, ali svi su poumirali.

⁵⁰ Ovaj hljeb s Neba dolazi, i ko ga jede, ne umire.

⁵¹ Ja sam živi hljeb koji je sišao s Neba. Jede li ko ovaj hljeb, živjet će zauvijek. Hljeb koji ću ja dati jeste moje tijelo što ću ga predati za Život svijeta.”

⁵² Tada se Jevreji počnu međusobno prepirati govoreći: „Kako nam ovaj može svoje tijelo dati za jelo?”

⁵³ Isus im zato ponovo reče: „Zaista, zaista vam kažem, ne jedete li tijela Sina Čovječijega i ne pijete li njegove krvi, ne možete imati u sebi Život.

⁵⁴ Ali ko god jede moje tijelo i pije moju krv, ima Vječni život i ja ću ga oživjeti u posljednji dan.

⁵⁵ Jer je moje tijelo prava hrana, a moja krv pravo piće.

⁵⁶ Ko jede moje tijelo i ko pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.

⁵⁷ Kao što me je poslao živi Otac i kao što ja živim zbog Oca, tako će i oni koji mene jedu živjeti zbog mene.

⁵⁸ Ovo je hljeb koji je sišao s Neba, a ne onakav kakav su jeli vaši očevi i pomrli. Ko jede ovaj hljeb, živjet će zauvijek.”

⁵⁹ To je rekao dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu.

Mnogi učenici napuštaju Isusa

⁶⁰ Mnogi njegovi učenici kazaše: „Teška je ovo riječ. Ko to može slušati?”

⁶¹ Isus je znao da njegovi učenici gunđaju o tome. Zato im reče: „Zar vas to sablažnjava?

⁶² A šta ako vidite Sina Čovječijega kako se vraća tamo gdje je bio?

⁶³ Duh je taj koji oživljuje. Tijelo ne koristi ništa. A riječi koje sam vam rekao jesu Duh i Život.

⁶⁴ Pa ipak, neki od vas ne vjeruju.” Jer Isus je od početka znao ko u njega ne vjeruje i ko je onaj koji će ga izdati.

⁶⁵ I još reče: „O tome sam govorio kad sam vam kazao da niko ne može doći meni ako mu nije dato od Oca.”

⁶⁶ Mnogi se učenici tada povuku i nisu ga više slijedili.

⁶⁷ Tada se Isus okrene Dvanaesterici i upita ih: „Hoćete li i vi otići?”

⁶⁸ Simon Kefa mu odgovori: „Gospode, kome da odemo? Ti imaš riječi vječnoga života,

⁶⁹ a mi vjerujemo i znamo da si ti od Boga Sveti.”

⁷⁰ Potom im Isus reče: „Sâm izabrah vas Dvanaestericu, a jedan od vas je Đavo.”

⁷¹ Govorio je o Judi, sinu Simona Iskariotskog, jednome od Dvanaesterice, koji ga je poslije izdao.