Ivan 11 - Biblija Stari i Novi zavjet

Isus oživljava Lazara

¹ Neki se Lazar, iz sela Betanije, razbolio. Živio je sa sestrama Marijom i Martom.

² Bila je to ona Marija što je pomazala Gospoda pomašću i što mu je otrla noge svojom kosom. Kako im je brat Lazar bio bolestan,

³ sestre pošalju Isusu poruku: „Gospode, onaj koga voliš bolestan je.”

⁴ Kad je Isus to čuo, reče: „Njegova bolest nije na smrt, nego na Božiju slavu – da se proslavi Božiji sin.”

⁵ Isus je volio Martu, Mariju i Lazara.

⁶ Kad je čuo da je ovaj bolestan, ostao je još dva dana u mjestu u kojem se nalazio.

⁷ Nakon toga rekne učenicima: „Hajdemo natrag u Judeju!”

⁸ Ali učenici mu rekoše: „Učitelju, zar te nisu Jevreji u Judeji htjeli kamenovati? A ti opet hoćeš tamo.”

⁹ Isus odgovori: „Dvanaest sati traje dan i onaj koji danju hoda neće se spotaknuti. On ima svjetlo ovoga svijeta.

¹⁰ Ko noću hoda, spotiče se, jer u sebi nema svjetla.”

¹¹ Zatim veli: „Naš prijatelj Lazar spava, ali idem da ga probudim!”

¹² Učenici rekoše: „Gospode, ako spava, ozdravit će!”

¹³ Mislili su da Isus želi reći kako Lazar zaista spava, ali Isus je govorio o njegovoj smrti.

¹⁴ Tada im otvoreno kaza: „Lazar je umro.

¹⁵ Radi vas se radujem što nisam bio tamo, da se osnažite u vjeri. Hajdemo njemu!”

¹⁶ Nato Toma, zvani Blizanac, kaže ostalim učenicima: „Idemo i mi umrijeti s njime!”

¹⁷ Kad je Isus došao u Betaniju, rekoše mu da Lazar već četiri dana leži u grobu.

¹⁸ Betanija je od Jerusalema bila udaljena oko petnaest stadija.

¹⁹ Mnogo je Jevreja došlo utješiti Martu i Mariju zbog gubitka brata.

²⁰ Kad je Marta čula da Isus stiže, pođe mu ususret, a Marija ostane u kući.

²¹ Marta reče Isusu: „Gospode, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro.

²² Ali ipak znam da će ti Bog dati sve što od Njega zatražiš.”

²³ „Tvoj će brat oživjeti!”, veli joj Isus.

²⁴ „Znam da će oživjeti”, reče Marta, „o oživljenju u posljednji dan.”

²⁵ „Ja sam oživljenje i Život”, reče joj Isus. „Ko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

²⁶ Ko god je živ i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li u to?”

²⁷ „Da, Gospode”, odgovori ona, „ja vjerujem da si ti Mesija, Božiji sin koji je došao na svijet.”

²⁸ Zatim ode natrag Mariji i nasamo joj reče: „Stigao je Učitelj i zove te.”

²⁹ Kad je to čula, brzo ustane i odmah pođe njemu.

³⁰ Isus još nije ušao u selo, već bijaše na mjestu gdje ga je susrela Marta.

³¹ Kada su Jevreji, koji su bili u Marijinoj kući, i tješili je, vidjeli kako brzo odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob da plače.

³² Kad je Marija stigla Isusu, padne pred njim ničice i kaže: „Gospode, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!”

³³ Kad Isus vidje nju i Jevreje kako plaču, bi duboko dirnut i potresen.

³⁴ „Gdje ste ga položili?”, upita ih. „Dođi i pogledaj”, kažu mu.

³⁵ Isus zaplaka

³⁶ Jevreji su nato govorili: „Gledajte kako ga je volio!”

³⁷ Neki rekoše: „Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti smrt ovoga čovjeka?”

³⁸ Isus se opet duboko ožalosti. Uto stignu do groba. Bila je to pećina s kamenom navaljenim na otvor.

³⁹ „Odmaknite kamen!”, naredi Isus. Ali Marta, sestra preminuloga, rekne: „Gospode, već zaudara, prošlo je četiri dana otkako je umro.”

⁴⁰ „Nisam li ti kazao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božiju slavu?”, upita je Isus.

⁴¹ I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: „Hvala Ti, Oče, što si me uslišio.

⁴² Znam da me Ti uvijek uslišavaš, ali to sam kazao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me Ti poslao.”

⁴³ Zatim glasno vikne: „Lazare, izađi!”

⁴⁴ I on izađe sav u povojima i lica zamotana u platno. Isus reče prisutnima: „Odvežite ga i pustite da ide!”

Zavjera protiv Isusa

⁴⁵ Kad brojni Jevreji što su bili s Marijom vide šta se dogodilo, povjeruju u njega.

⁴⁶ Ali neki odu i jave farizejima šta je Isus učinio.

⁴⁷ Stoga svećenički glavari i farizeji sazovu Veliko vijeće. „Šta da radimo?”, pitali su jedan drugoga. „Jer ovaj čovjek zaista čini čudesa.

⁴⁸ Ako ga ostavimo na miru, svi će povjerovati u njega, a onda će doći Rimljani te nam oduzeti hram i narod.”

⁴⁹ A jedan od njih, Kaifa, koji je te godine bio visoki svećenik, reče: „Ništa vi ne znate!

⁵⁰ Ne razumijete da je za vas bolje da jedan čovjek umre umjesto naroda, nego da cijeli narod propadne!”

⁵¹ Kaifa to nije kazao od sebe. On je te godine bio visoki svećenik. Tako je prorekao da će Isus umrijeti za sav narod,

⁵² i ne samo za narod, već da bi okupio svu Božiju djecu rasutu po svijetu.

⁵³ Tog dana odluče da ubiju Isusa.

⁵⁴ Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Jevrejima, već ode u blizinu pustinje, u grad Efraim, i tu ostane s učenicima.

⁵⁵ Bližila se jevrejska Pasha pa su mnogi sa sela dolazili u Jerusalem prije Pashe kako bi se očistili.

⁵⁶ Tražili su Isusa. Razgovarajući u Hramu, pitali su jedni druge: „Šta mislite, hoće li doći na Pashu?”

⁵⁷ A poglavari svećenički i farizeji naredili su da svako ko dozna gdje je Isus, mora to odmah prijaviti, kako bi ga uhvatili.